Marketing
the stand in...
Od izrazite je važnosti kad odlučiš nešto - držati se istoga, na žalost ponekad se zbog toga nađeš u situaciji da održavaš sjećanje, praznu i izrazito sumornu iluziju da je sve u redu. Kažu da je granice jako lako prijeći i da je zapravo problem držati se po strani kada te nešto doziva i tjera da virneš preko vlastite ograde. Ne slažem se sa ovom tvrdnjom, po meni nekada je puno teže odvažiti se na to da zakorakneš dalje od okvira sigurnosti. Koja kap prelije čašu? Neki 30 godina žive i preživljavaju nikada se ne pitajući što ili tko je sa druge strane ulice. Ima i onih koji će vječito lutati, dapače, proći će bez da se ikad osvrnu... Osobno sam sklona ishitrenim potezima koji me na kraju ironično dovedu u stagnaciju, upadnem u rutinu i tu je kraj, od tog trenutka nikada ne pogledam na drugu stranu, više ne primjećujem ljude, događaje, pomalo ni sebe. I tako vrijeme počne neumoljivo teći, letiti negdje prema zaboravu svega onoga ishitrenoga... istope se kalkulacije, kombinacije, nadanja i čežnje, ostanu sigurni putevi i rutine.
Ne kažem da je to loše i vjerujem da ima puno ljudi kojima upravo treba ta staloženost, no nije li to pomalo, pa, dosadno?
i saw an angel night before last
they come from kentucky, who'd have thought that?
U životu sve ima nekakav plan i program, od onog trena kada se pojavi misao tamo negdje u zakutku uma, pa do toga da se nosimo sa posljedicama sprovođenja određene odluke potaknute već prije spomenutom idejom i sve to naravno ide svojim nekakvim tokom. Nema preskakanja koraka inače nema ni pravilne rehabilitacije. Savjesno donošenje odluka izvlači spontanosti i ono nešto ali sa godinama to nam postane manje bitno, valjda odrastanje uvjetuje gubitak spontanosti, ako ne potpuno, barem dobrim djelom jer stavljamo sigurnost prije svega, a sigurnost i spontanost rijetko kad idu rukom pod ruku. I onda u jednom trenutku nakon toliko godina jedna misao probije sve barijere sigurnosti i planiranja i eto ti vraga, opet si klinac od 15 godina bez brige i bez pameti.
so what if it's a puzzle and you're the only piece? the only jig to make my saw complete?
Unatoč perverznoj činjenici da i sama tražim sigurnost u rutini koja me ironično na kraju počne gušiti, jednostavno i iskreno ovaj put se ne mogu sakriti. Mogu preskakati korake i uživati u spontanosti, mogu u 3 dana dati otkaz, prekinuti vezu i odseliti u drugi grad lutajući ulicama dok me noge ne zabole ali na kraju dana ziheraški razmišljam samo o tome kako želim biti kraj tebe. Tko zna gdje ćemo bit za 10 godina ali mislim da ako odradim ovu životnu "rehabilitaciju" kako spada navečer kada dođem doma budem imala tu privilegiju sklupčati se pokraj tebe.
you got me locked out here, dancing in the rain
drunk with the thought of your smiling face...
">
Post je objavljen 08.04.2012. u 21:48 sati.