Sada već sa iskustvom iza sebe što piskaranja po ovoj blogosferi, što u životu manje više uvijek sam dolazila do istih zaključaka – koliko god mislio da ti je teško onaj stari klišej kako vrijeme liječi sve ranje je više-manje istinit i primjenjiv na sve, i da, uvijek ali baš uvijek možeš početi iz početka… Možda ne postoji undo button kao na kompu ali nekakav gumbić na kojem piše restart ponekad se baš i pronađe…
Nekima prije dođe, nekima kasnije ali sve se svodi na kraju na to da ne želiš ostat stajati na ulici gledajući kako kroz tebe prolaze jer si nevidljiv, lijepo je izgubit se ali ne zauvijek… nekada sam znala u 4h ujutro pogledom kroz prozor potražiti vlastiti odraz, prestala sam, vrijeme je izlječilo I to… 9 godina, hvala…
|