srijeda, 09.11.2011.
part I Now that your gone forever
|
Toliko dugo sam radila na tome da utišam svu tu zbrku u glavi, kovitlac koji mi nikada nije dao mira. Trenutci hiperaktivnosti koji su me znali voditi na tako neočekivane puteve da nekad pa, nekad bi se preplašila sama sebe. I onda je sve nestalo. Odrekla sam se same sebe. Kako je to moguće da se odrekneš sam sebe? Lijepo. Dopustiš drugima malo po malo da te mjenjaju. Prodaš se. I nijedan sapun I tuš ne mogu sprati tu ljagu sa tebe, tvoju novu kožu. Trenutak kad izgubiš vjeru je vjerovatno najgori od svih, taj tupi pogled u očima kada se jednostavno predaš. I ostaneš sam na ulici sa slušalicama u ušima I tako poznatom sivom melodijom koja je sada tako daleko, više nije soundtrack za život, sad ostaje samo pozadinski šum, buka koja se više ne uklapa. Iskoračiš, posegneš za ručnikom, obučeš se. Ne možeš ni obrisati maglu sa ogledala, ne možeš podnjeti tog stranca u ogledalu zar ne? |
- and I am?
odd descendent of some random Berserker Viking here in the middle of behind God's back ,in the utter darkness, strumming an acoustic and singing about forlorn love and pretending to be Baudelaire or whatever =)
..........also.........
"Love, sex, food, friendship, art, play, beauty and the simple pleasure of a cup of tea are all well and good, but never forget that God/the universe is determined to kill you by whatever means necessary."
Chuck Lorre
- now I think I understand
how this world can overcome a man...
