|
Pričamo si priče. Prolazimo kroz različite varijacije na temu, pitajući se kakav završetak možemo dobiti. Koliko puta ste se našli u situaciji da razmišljate što bi bilo da ste rekli nešto drugo? Kakav ishod biste dobili da ste napravili stvari drugačije? I sve to znajući da alternativni završeci nisu ništa nego puka fikcija namjenjena tome da nas zabavi, odvuče misli na kratko od onog stvarnog rezultata izrečenog ili učinjenog. Udahni duboko, otjeraj što bi bilo kad bi bilo i vrati se u stvarnost.
Situacije nas često uhvate nespremne, naposljetku stvari se mjenjaju u treptaju oka. Da, tako malo je potrebno da se probudiš iz noćne more i okreneš na drugu stranu kreveta sretan jer su stvari ipak samo ružne uspomene na neka davno minula vremena. Miris kave ujutro i povratak stvarnosti koja vođena iskustvima iz prošlosti otvara apetit za boljim sutra. Tako je mnogo ishoda, mislim da moram opet udahnuti i koncentrirati se na tjeranje onih "što bi bilo da sam" misli iz glave.
No taj poriv za sanjarenjem je prisutan u svima nama, jednostavno je tu vjerovatno od prve stanične diobe, no što pretvara "što bi bilo kad bi bilo" u situaciju da smo apsolutno sigurni u odabrano?
Prema punktualističkoj teoriji evolucije se događaju naglo nakon duže stagnacije, dakle primjenjivo i na ljudima rekli bismo svako nekoliko stvari dosade, prekipe ili što već i napravimo rez. Drastičan i trajan.I tako je objašnjeno nastajanje vrste. Sasvim posebne, jedinstvene i potpuno nove spremne za stvaranje daljnjeg života svojstvenog, sa vlastitim iskustvima i budućnošću ispred.
Dok si pričam priče jer prolazim kroz njih samim svojim postojanjem držim se one "what doesn't kill us makes us bitter". Nekada sam to smatrala i istinitim i smješnim istovremeno. Godinama kasnije naučila sam da bol može osim ogorčenosti potaknuti čovjeka i na rast što te opet navodi da ogorčenost zamjeniš boljim. Manje duhovito, više istinito, takve stvari se budu događale cijeli život. Na šahovskoj ploči mi smo samo pijunu. Naše akcije nisu pretjerane, polje sim-tam i to je to. Pomicanjem stvaramo sitnice, nekada su dovoljne da napravimo skok da bi došli do reza i evolucije, nekada ne napravimo ništa, no i to je u redu. Dokle god te ne pojede drugi pijun.
|
