I'm not crazy. My reality is just different than yours.

Kao i svaka slobodna,emancipirana žena u duši ponekad ti dođe da se riješiš okova i zbrišeš...preskoči ručak,cjelo podnevne obaveze i pobjegni...da,da,kad bi to bilo lako...naime bijeg od obaveza/kuće/kolumne u novinama sam gomila još više toga...i na povratku te samo čeka hm,previše toga,više nego što je bilo kad si zbrisala...Ovih dana imam namjeru pročitati tri-četri knjige,završiti maturu,ahem pospremiti kuću i najbliže što sam došla svemu tome je bilo da sam napisala 4 stranice od ahem,20?maturalne,i raskrčila sobu u navali bijesa slušajući Maidenov Dance of death...ahem,a od knjiga su trebale biti 3-4 već u 2 tjedna,no došla sam do negdje polovice Camusovog Stranca(koji mi je zapravo zaostatak od prije 3 mjeseca)sve u svemu bijeg nije moguć pošto će me i ovo zatrpat i više nego što bi trebalo...grozno...postoji mogućnost da ću završit u npr.zatvoru(ili umobolnici) ovih dana pošto je frendica dobila ideju da špijunira od bivšeg curu...ah,život mi fkt postaje kolumna Rujane Jeger,u međuvremenu našla sam se razapeta između 2 strane svoga bića....ali pošto me cijeli život tjeraju da biram ovaj put neam namjeru...fora mojeg postojanja i je u tome da sam sva pobrkana na dražestan način,tako da lol nechem birat ili žrtvovati i jednu stranu postojanja...osim što ću završit maturalnu,očistiti kuću i pročitati one 3-4 knjige....naravno za koji dan