I opet ja zakazao....naime baš kad sam mislio da sve kreće nabolje, sve je odjednom krenulo na gore...ali sada ja fakat (ja se barem nadam) krenulo na bolje. E sada da ja ne budem previše zagonetan, a i uostalom su me neki pitali što mi to bi, prepričat ću vam svoju kratku pričicu. Jednog lijepog dana, kada sam kao i svaki drugi dječak ušao u pubertet (tamo negdje s 14 godina), svijet oko mene najednom je postao neistraženi teritorij. U tom razdoblju su počeli cjelonoćni izlasci...za razliku od onih koji briju na cajke ili na rock koncerte, ja sam otkrio da sam dijete elektronske glazbe što je rezultiralo brijanjem po party-ima. Tek sam počeo upoznavati svijet elektronske glazbe, a kad ono već na lakim drogama...nije mi trebalo puno vremena da pređem na sve ostalo, ali zaista na ama baš sve, a količine da ne spominjem. I tako je period od 14-te do 19-te godine bio jedan magloviti dio mog života....5 godina drogiranja, unazađivanja samoga sebe, svjesno sam upropašćivao svoje zdravlje, samo zato jer je to meni bilo cool...kako me puca špica buraz...ili...koji hal eeeee....sve se vrtilo samo oko tih stvari....mislim....išao sam ja u školu...završio nekim čudom tu svoju klošarsku srednju, ali došao je i prvi overdose....pa par mjeseci ništa od drogice....pa drugi overdose....i tek sam onda ja shvatio koliki sam ja u biti idiot....možete zamisliti kako je samo bilo mojima doma...i mojoj tadašnjoj curi, a sadašnjoj zaručnici....upucao bi se sada najrađe....uglavnom.....tako sam ja odlučio prestati....bila je to rehabilitacija koja je trajala lijepih godinu dana. Nije da sam išao u komunu, to je bilo jedno od onih kućnih odvikavanja....i zahvaljujući ljubavi i brizi bližnjih svojih ja sam uz njihovu pomoć napravio ono što mnogo ljudi ne mogu....skinuo se s tih sranja. Čak sam i prije dva mjeseca prestao pušiti, piti alkohol i kavu....sve u svemu, psihički sam toliko ojačao da to nitko nije mogao vjerovati, a ja još dan danas ne vjerujem da sam postao ovakva osoba (mislim, ipak je prošlo samo 3 godine kako samo se skinuo). ALI, droga ostavlja svoje tragove na fizičkom tijelu, htjeli mi to ili ne....i tako sam ja prije par mjeseci saznao da mi je malkice mozak oštećen....pojela ga baba droga....nije ništa dugoročno strašno, ali dok se ne oporavi trpjet ću strašne bolove u glavi i česte dizorijentacije i bla bla bla......ima toga dosta....i bubrezi i jetra....ma svega....ali bolje je nego što je bilo.....eto, ukratko s time se borim zadnjih par mjeseci, a nekad zna biti tako gadno da mi je do ničega...pa nemojte zamjeriti, ako se desi da se ne javim po par dana. Čiča miča gotova je priča, dečka opakih mišića. Ha, ha, ha....always look on the bright side of life.....i pusa svima vama.....:)))))
