Zamislite maketu. Maleni okrugli stolići, a oko njih figurice ljudi koji stoje. Nisu odjevene, nemaju lica ni kosu. Ne razlikuju se čak ni po boji. Sve su sive. Različiti su im jedino položaji ruku, ali većinom su to ruke savijene u laktu, ispruženih dlanova. Iako je to samo maketa, možete si umisliti da čujete žamor, koji prelazi u buku, u tisuću rečenica koje se sudaraju, upućenih i istog trenutka otpravljenih u zaborav. Rečenice bez smisla. Sviđa mi se ova pjesma. Vruće je ovdje. Moram na wc. To je on. Jesi li dobro? Koliko je sati? Živili!
Pogled na mobitel. Bezbroj pogleda u prazno. Pogled prema vratima. Pogled prema njemu. Pogled koji pokušavaš izbjeći. Pogledi se sudaraju. Kao i riječi.
A figurice? Nijeme. Razmještene u prostoru. Ne po planu već kako koja dođe u ruku. Nestabilne, ruše se dodirom prsta. Znate li za onaj bijes i nemoć koji se javljaju kada nešto pokušavate staviti da stoji, a ono se ruši prije nego što je i počelo stajati?
Ne poput kule od karata, jer ona ipak neko vrijeme iako nedovršena stoji, već nešto što još više frustrira. Baš kao figurica od plastike koja pri dnu ima nekakvu malenu deformaciju- višak plastike, izbočinu, neravninu, pa se ruši.. i ruši.
'' Ne vidiš osobe i stvari onakvima kakve jesu, već takvima kakav si ti.'' Ja vidim maketu.
27.02.2005., nedjelja
Maketa
21.02.2005., ponedjeljak
KRIV JE SATURN
Zatvaram jedno poglavlje života. Danas. Dala sam zadnji ispit. Do prije godinu dana prosjek ocjena mi je bio 4, 0.. sa većom ili manjom lakoćom rješavala sam ispite kako su dolazili. Nisam bila pretjerano zainteresirana za faks jer od onog što sam željela su me odgovorili. A upala sam na građevinu i ekonomiju pa se odlučila za manje zlo. Smjer koji sam odabrala me zaista i počeo zanimati, pa sam ispite koji su imali veze s financijama davala jer sam morala, a one koji su se ticali marketinga zato što sam željela. Protekle godine, kažu ,Saturn je ušao u moj znak i rekoše da će slijedećih godinu, dvije biti teško, prepuno ograničenja. Ne znam kako su to vidjeli ili pogodili, ali istina je. Zadnja godina faksa protekla mi je u teškoj borbi. Izgubila sam svoj nekadašnji život, svoje snove, sliku budućnosti, motiv koji me je tjerao naprijed i našla se pred zidom. Danas je taj zid srušen, osjećam se umorno, ali zadovoljno. Za svaki ispit ove i prošle godine sam učila tužna, pokušavajući naći snagu u sebi jer slike 'a kad diplomiram, onda ćemo..' više nije bilo. Bila sam samo ja. Sama. I sve je bilo na meni. I zato je ovaj dan još veći. Da, bodrili su me prijatelji, slušali me, podržavali, zbog čega ću im biti zauvijek zahvalna, ali nije bilo onog tko mi je uvijek bio najveća potpora.
Učila sam na izmaku snaga, ali čini mi se da je i Saturn tu imao svoje prste. Jer nekom ludom srećom događalo mi se ono što se ne događa nikome. Dobila bih 5 iz pismenog pa iz čista mira 3 na usmenom. Tako i danas. Ispit koji je umjetnost proći, i kojeg prođe toliko malo ljudi da usmenog ni nema.. dobijem, nekim čudom 3.. dođem na upis ocjene, i profesor ispali pitanje.. jedva se priberem i mucajući započnem pričati, ispreskače me s pitanjima, i zadnjeg što se sjećam.. budite sretni što ću vam upisati 2. Od vrištanja i neopisive sreće što sam dala zadnji ispit, iz kabineta izlazim zbunjena.. što? Kako? Zar bar ovaj jedan, zadnji ispit nije mogao proći na lakši način? Ili trebam otići sa stilom, okrunivši borbu sa čistim pehovima i poigravanjima tog zločestog planeta?
Da, snizila sam si prosjek. Da, ne ponosim se što mi je zadnjih godinu dana cilj bio samo dati ispit bez obzira koliko dobila i što naučila. Da, ljuta sam jer sam danas od straha i silne želje uspjela dopustiti hirovitom profesoru da me učini budalom. Ali to više uopće nije važno. Jer postigla sam svoj cilj. Završila započeto. Pobijedila samu sebe i sve okolnosti koje su me koji put bacale u očaj. Usprkos tome što sam izgubila ono što me je oduvijek pokretalo u životu. Izgubila sam ljubav, potporu, razumijevanje, dobila samoću, strah od budućnosti.. ali danas, danas sam dobila SEBE.
U 8. MJESECU SATURN IZLAZI IZ MOG ZNAKA. DOSTA JE BILO. DOSTA.
18.02.2005., petak
sačuvati? brisati?
Čuvate li ponekad u mobitelu misli koje bi vas trebale podsjetiti na nešto, ohrabriti, ili jednostavno.. koje ne želite zaboraviti? Imam poruka koje su me usrećile, iznenadile, nasmijale, dirnule, rasplakale.. od ljudi koji mi znače, koji su ostali dio mog života. Iskrene poruke. I ne mogu ih izbrisati, svaki put kada pokušam, želeći osloboditi mjesta, nešto me zaustavi. Sve ostale su izbrisane, zaboravljene, jer ne volim ništa što nastaje i nestaje u trenutku, a ne dolazi iz srca. Ima i onih koje vrijedi zapamtiti, jer izmislili su ih ljudi koji su, valjda, znali bolje.
Ovo su takve poruke ( prikupljene sa raznih strana) koje više ni ne gledam tako često, ali tu su bile da bi mi nešto poručile i biti će dok ne odaberem opciju: brisati.
Onaj zbog kojeg plačeš nije te vrijedan jer da jest ne bi te nikada rasplakao.
Kako da ti oprostim kada u tebi više ne vidim ono biće zbog koga bi ti možda moglo biti oprošteno?
Ne bi mogao biti sretan ako bi morao biti okrutan.
Moraš li razmišljati voliš li nekoga, to znači da ga ne voliš.
Tišina je najglasniji krik.
Opraštanje onoga što se ne može oprostiti čin je nasilja prema samom sebi.
Vjetar koji zatvori jedna vrata, otvori druga.
Ljubav nikada nije spasila osobu koja se najprije nije spasila sama.
...i meni najljepša..
Radije ću biti duh i lebdjeti kraj tebe kao prokleta duša nego otići u raj. Kraj tebe nikada neću biti usamljeni duh.
13.02.2005., nedjelja
Nožni prstići
Jednom su mi davno rekli da imam najljepše nožne prstiće na svijetu. I rekli su da ih žele slikati.. samo moje prstiće. I prošlo je prijateljstvo i godine.. i ljubav. Svoju slikicu nisam nikada dobila.. samo divljenje na papiru i pokoju pusicu.
A onda je došla osoba koja još malo odlazi jako daleko.. došla je u potpuno krivo vrijeme, naišla je na nekog ranjenog, nekog tko ne zna tko je. I bez obzira na manjak osmijeha, topline i nježnosti, zaljubio se, kaže. Još ni danas ne znam u koga.
U neko drugo vrijeme možda bi sve bilo drugačije. U vremenu u kojem me je zatekao moglo je biti samo tako kako je na kraju i bilo. A ti kratki susreti i taj kraj imaju veze sa nožnim prstićima.
Bilo je ljeto, bila sam bosa i držala svoju nogu na njegovoj.. on je držao digitalac. Poslije sam vidjela sliku.. svojih prstića. Tada me je nešto streslo, pokosilo.. zašto sada dobivam ovu sliku? Zašto od čovjeka koji me nema razloga voljeti? Zašto ne od onoga kome sam pružila svaki razlog? Zašto slika moje prstiće? Je li mu se toliko sviđam jer me nije upoznao? Jer da me je upoznao kao što me je poznavao onaj koji nikad nije uslikao moje prstiće.. možda.. možda me ne bi ni volio? I strah.. ne želim da me slika, ne želim da mu se toliko sviđam, ne želim ga povrijediti kako su povrijedili mene..
Jeste li ikada bili u takvom stanju da ne možete povjerovati da netko može osjećati nešto za vas? I da ne znate što s tim osjećajem? Jeste li ikada bili opsjednuti s mišlju da nekoga ne smijete povrijediti na način na koji su povrijedili vas? I poželjeli pobjeći, na kraju?
I on još malo odlazi, daleko.. i znam da ću opet dobiti razglednicu.. koja je to po redu.. šesta? Odlazi jedina osoba koja se sjetila uslikati moje nožne prstiće..
………………to ti nikada neću zaboraviti..
06.02.2005., nedjelja
CloserCloserCloserCloserCloserCloserCloserCloserCloserCloserCloser
Kada sam pročitala kritiku za ovaj film koja kaže da kazališni komad koji je prethodio filmu opisuje ''romansu tzv. generacije X koja vjeruje da za bilo čim što im se sviđa smiju posegnuti kao za voćkom sa stabla'', znala sam da ga želim gledati. Jer to je nešto o čemu već duže vrijeme razmišljam i zbog čega sam uvjerena da sam zaista rođena u krivo vrijeme. No, vratimo se filmu. I to ne radnji filma, jer ipak bih svakome preporučila da ga pogleda.
Gledajući Closer( Bliski odnosi) nisam mogla ostati ravnodušna. Naime, neke rečenice iz dijaloga u filmu su bile rečenice koje sam, doslovno, od riječi do riječi izgovarala i ja. Pitala sam se, zar je to moguće? To nisu samo moje riječi, takve stvari se nisu dogodile samo meni, je li moguće da je život zaista tako tužna šablona? U filmu je riječ o ljubavi (ili nedostatku iste), o odbačenosti, usamljenosti, i o onome što me se najviše dojmilo.. o bezvrijednosti riječi. Riječi na filmskom platnu, kao i u stvarnom životu nemaju značenje. Izgovaraju se u skladu s trenutačnim impulsom i iako su i sami likovi u tom trenutku uvjereni da govore istinu gledatelj zna da istina traje baš onoliko koliko je trajao taj trenutak.
Riječ je o ljudima, koji nisu bili nesretni u svojim vezama ( na što bi odmah pomislili kada govorimo o preljubu). Voljeli su svoje partnere kolikogod može voljeti netko tko ne poznaje i ne voli sebe. Uz sebe su imali čvrste osobe koje su ih iskreno voljele bez obzira što su im njihove mane u jednom danu bile sposobne srušiti svijet, bez obzira što su znali da je osobama koje vole dovoljan trenutak da se za njim povedu, znali su za njihovu slabost- karaktera, osjećaja i nesposobnost za čvrstu i duboku ljubav.
U takvoj situaciji postoje 2 izlaza: 1. biti daleko mudriji i jači od njih, lukavstvom ih zadržati, oprostiti i tolerirati površnost osjećaja, biti snažna, izdržljiva, odana osoba u vezi i baš na tome graditi svoju superiornost i biti oslonac kolebljivom partneru. Kod ove opcije uvijek postoji mogućnost da će vas partner za koji mjesec, godinu iznenaditi ( ili ne) riječima: ''Oprosti, ali ja ne znam, ja te volim , ali.. trebam vremena, sviđa mi se netko drugi, ne znam volim li te još….'' i sl. Ako vam nije u cilju provesti život u očekivanju tog trenutka i trenutka u kojem će opet '' shvatiti'' i na koljenima moliti za povratak, pokušajte radije s drugim rješenjem. 2. Pustite djecu da se igraju svojim igračkama. Pustite njihove površne osjećaje i nemogućnost da se vežu za jednu osobu, prepustite to nekome drugome. Promijenite boju kose, grad, ime i tražite nekoga uz koga ćete imati najdragocjeniji osjećaj na svijetu- mir u srcu.
Svoje nezadovoljstvo projicirali su na svoje partnere, a čudesan izlaz vidjeli u drugim osobama. No kada su uvidjeli da su i s drugim osobama oni još uvijek isti, što čine?
Vraćaju se onima koji im nekim čudom i zaista velikom ljubavlju uspijevaju oprostiti ili , ovaj put oni, bivaju ostavljeni. Gdje? U svom malom pješčaniku u kojem u jednom potezu sruše sve kule pa se rasplaču jer mogu ih izgraditi još bezbroj, ali niti jedna neće biti ista kao i ona koju su srušili.
Jedan lik u filmu odabire prvu opciju, drugi drugu, i vi ih razumijete..
Ono što mi se najviše svidjelo: čovjek može lagati čak i o svom identitetu, ali laž da nekoga voli je ono što zapravo razara, ono što je neoprostivo, za što isprika ne postoji.
Pogledajte film:)
03.02.2005., četvrtak
Fala
Hvala ti..
… jer tko bi drugi strugalicom za pete strugao po obrazu i onda me pitao je li se od toga može umrijeti?
… jer se nikome ne '' diže perje'' zbog mojih riječi osim tebi:)
… jer si mi ustupio mjesto u 1. redu na REM-u i time sam ti, na neki način, dužnik
… jer si se i ti žrtvovala iako ga nije loše ni imati straga zar ne:)?
…jer tko bi mi drugi nakon mojih ispada hladno rekao da sam paranoična?
… jer si me odabrala za vjenčanu kumu zbog čega sam na neobičan način počašćena
…jer umirem od smijeha kad mi izvodiš skečeve iz top liste nadrealista..
…jer si mi snimila Life of Brian
… što si čistio snijeg sa mog autića:)
…što si mi ispričao svoju priču koja me je zaista dirnula
… što si mi otkrila tajnu zato što si mislila da ću se ja zbog tebe najviše veseliti
… jer si se smijala , a bilo ti je teško.. i zato što si hrabra.
Izgubljeno.. pa umjetno oživljeno.. ne valja to
Sve nijanse tuge
Tuga koja bijesni…nevjerica, šok, očaj, tuga koja razara misli, koja preplavljuje i grči..
Tuga koja pita:'' Zašto?'' Zašto ja? Zašto laži? Zašto sve ovo? Zašto meni? Zašto, od svih ljudi, baš ti?
Tuga koja nestaje pa se pojavi, iznenadno, u nekom malom detalju, sasvim sitnom..
Tuga koja kopni, kao more se povlači s obale, ostavljajući vlažan pijesak, sitne pukotine, ali ne ostavljajući život.
Tuga koja se boji, da ponovo ne bude tužna..
Tuga koja se sjeća i kada se sjeća oživljava..
Tuga na dnu srca.. zakopana.
Tuga odlučna da postane ljutnja, pa se prosipa po onima koji ju ne zaslužuju..
Tuga koja se smije i nestaje pod naletima sreće.
Tuga koju donosi buđenje..nakon snova.
Tuga u noći jer noć je tužna.
Tuga u uspomeni.
Tuga koja poriče da je tuga.
Tuga koja ni ne zna da je tužna dok je ne sustigne druga tuga.
Paučinasta tuga koja se miješa s nostalgijom zbog nečega što je bilo lijepo, a čega više nema.
Tuga koje više nema jer uspomena postaje sjeta, sjeta smiješak, smiješak toplina, jer se dogodilo.. i bilo je lijepo.
I tuga više nije tuga već slika, pogled i drhtaj. Ali više od svega tuga je zaborav. I Tuga se više ne zove Tuga već Zaborav.
P.S. Ne dajte da vas rastužim, kada prepoznate vašu tugu, idite na neko lijepo mjesto. Ja ću otići na plažu, gola uroniti u more i tuga će postati morska pjena:)-
20:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• Ovaj post je kao ogledalo moje duse, hvala, pusa.. (OceanStar 27.01.2005. 01:32)
• Ovaj dio je bas tezak: "Tuga koju donosi buđenje..nakon snova." Smrc.. (OceanStar 27.01.2005. 01:33)
• ja sam procitala samo prvih 5 recenica nisam htjela dalje, ne volem tugu saljem ti veeeeeeeeeeeeelikiiiiiiiiiiiii iiiiiiiiiiiiiiiiii osmijeh!!!! ;) (black lady 27.01.2005. 09:37)
24.01.2005., ponedjeljak
Dotakla sam Michaela Stipea!!!!! Stipu!!!!!!
Kao što kaže jedan prijatelj koji je išao sa mnom: ''OVO ĆU PRIČATI SVOJOJ DJECI!!!!!''- 23:46 - Komentari (9) - Isprintaj - #
• juuuuuuuuuhuuuuuuuuuuuuuu!!!! i ja zbog tebe dušo lijepa preslatka i pametna i sve 5 djevojko! :) valjda nisam pretjerala s ulizivanjem he he he :) baš odlično!!! (buba mara 24.01.2005. 23:58)
• eto, konačno večeras u osijeku pada snijeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee eeeeeg!! i happy sam još više!! :) (buba mara 25.01.2005. 00:01)
• Wow, sretna sam za tebe, he. Koncert je bio super, iako meni osobno uzasan..bijah sama :( (OceanStar 25.01.2005. 03:20)
• bubamaro..i ovdje je napadao snijeg.. i baš je prelijepo.. ali tebi je sigurno još i ljepše;) oceanstar.. pa što se ne javi da idemo zajedno? nisam bila sama, ali nisam ni primjećivala ljude koji su bili sa mnom od uzbuđenja.. tako da nam dođe na isto;) (parakeet 25.01.2005. 11:04)
• Dodjoh Te kissnuti,nadjoh Te veselo,buona;) Moram ponovno slagati linkove,blog mi vratise na pocetak. (Katya 25.01.2005. 16:12)
• e nije nešto posebno puno palo, više onako za vidjet i nadat se snijegu! gledala sam reportaže iz gorskog kotara ---- call me crazy but I wanna go there!!! :) makar čistila snijeg ispred kuće 10 sati dnevno :) (buba mara 25.01.2005. 23:53)
• trebala sam pojesti 12 vrećica muslija (s jogurtom) da se smirim... :) ma zapravo sam još zanesena... blah, blah... veliki kis :) (HTL 25.01.2005. 23:56)
• god damn! sad mi onaj moj autogram od bajage izgleda mizerno! but i'm happy for you! :) (ofca 26.01.2005. 00:27)
• ;))))) superiska (black lady 26.01.2005. 11:20)
Limuni i R. E. M.
Sanjala sam limune. Rijetko sanjam. I snovi mi nisu nešto znakoviti. Ali ti limuni.. cijedila sam ih neprekidno.. u nekakva rižota i salate.. u svako jelo koje je bilo na stolu ja sam iscijedila limun. I onda pogledam u sanjaricu. I kaže: cijediti limun- biti ćete iscrpljeni. I ima nešto u tome jer sam zaista iscrpljena, jer je timing moje prehlade za tužno se nasmijati i zaključiti da sam ja ipak mali pehist.. dan prije koncerta snova, prehlada.. Iscijedili su me kao limun.. ljudi zbog kojih se brinem, ispiti i skripte koje više ne mogu gledati, prehlada. Ali dopuštam to samo danas.. to cijeđenje. Jer sutra je novi dan. I padati će nešto, kažu, a ne volim snijeg- bljuzgu- kišu.. i doći ću omamljena tableticama koje će mi pomoći da dišem i da nosim omanji broj maramica.. i to mi sve, začudo, uopće nije važno.
Zašto?
Jer dolazi grupa koja je napisala moje najljepše pjesme. I neke od njih neće svirati, neke koje će svirati ni ne znam, ali na neke će mi se srce ispuniti srećom.. znam to. Ovo je ostvarenje jednog sna.. jer kada bih mogla birati tko će doći.. uvijek bih izabrala njih.
I neću više ništa reći, jer me strah da će mi se nešto ispriječiti na putu do Doma sportova..
Reći ću samo da želim doći tamo, zaboraviti na limune, čuti taktove pjesme koju volim i zatvoriti oči…ovo je moj san!
- 20:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• ofcica ce u mislima biti tamo...ipak previse stvari ne znam...a i dosta je para ... dobro se provedi! ocekujem full report za koji dan, ok? (ofca 18.01.2005. 22:56)
• to sa snovima, u to se ne razumijem, a ocekujem iscrpan izvjestaj ;)) pusa i jutro ;) (black lady 19.01.2005. 09:05)
• to sa snovima, u to se ne razumijem, a ocekujem iscrpan izvjestaj ;)) pusa i jutro ;) (black lady 19.01.2005. 09:11)
• Sto ne sanja da cijedis lava?!;))) Ne vjerujem u horoskope,ne vjerujem u sanjarice ni balle varie,iscrpljenost dotuci vitaminima,integratorima...lov e you:-* (Katya 19.01.2005. 14:17)
- 23:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.01.2005., nedjelja
''Mogla je osjetiti divlju snagu u njegovim rukama, ali on je nikada nije pozlijedio. Uzeo je njezinu ruku u svoju i dodirnuo joj prste, jednog za drugim. Prešao je rukom nježno niz njezinu nogu. Pomilovao joj je lice, slijedeći krivulju njezinih ušiju, prolazeći prstom nježno oko njezinih usta. Metnuo je obje ruke u njezinu kosu i raščešljao je svojim prstima. Okrenuo ju je, masirao joj ramena, kliznuo zglobom prsta niz njezinu kralježnicu.
Činilo se da su protekli sati prije nego što su njegove ruke konačno dotakle njezina prsa. Gladio je meku kožu pod njima dok je nije počela žariti. Kružio je oko njezinih bradavica svojim palcima, ukliještio ih između palca i kažiprsta, a onda ih stao povlačiti, najprije polako, a potom čvršće, sve dok se njezine bradavice nisu ukrutile i zaboljele je.
Tada je prestao i povukao je sebi na krilo. Dany je bila crvena u licu i bez daha, dok joj je srce treperilo u grudima. Obuhvatio joj je lice svojim golemim rukama, a ona mu pogleda u oči.
''Ne?'' reče, a ona je znala da je to bilo pitanje.
Uzme njegovu ruku i privuče je dolje k vlažnom mjestu među svojim bedrima. ''Da'', prošapće......''
George R.R. Martin
Igra prijestolja
Nadam se da vam se sviđa. Za potpun doživljaj pročitajte knjigu u kojoj ovo ipak nije glavna tema. Ali jest ono zbog čega se zaljubite u likove. Jer u okrutnom svijetu intriga, časti, tragedija, borbi, pohlepe, okrutnosti.. i tamo gdje zima traje godinama, i gdje se izdajnike ubija kacigom od rastaljena zlata, gdje dolazi do incesta.. i tamo se nalazi ljubav. Tajanstvena, ali pokretačka sila, koja vodi u tamu ili donosi svjetlo, hrabrost i ljepotu. Da.. i u ovom opisu vidim ljubav. I to sam htjela podijeliti s vama:)
- 21:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #
• Svidja mi se, podsjetilo me na Harolda Robbinsa. Definitivno si mi dala dobru preporuku :) (Marita 16.01.2005. 23:42)
• niceee! samo...ovo bi mi moglo dati neke ideje koje je bolje da trenutno nemam jer me samo uvaljuju u probleme...alkohol, fuj! sta uradi od covjeka... (ofca 17.01.2005. 11:15)
• uuuuuu, sviđa mi se nastavak:-)) pročitat ću knjigu pa ti javim kako mi se sviđa! (ilayen 17.01.2005. 14:23)
• uuuuuu, sviđa mi se nastavak:-)) pročitat ću knjigu pa ti javim kako mi se sviđa! (ilayen 17.01.2005. 14:29)
• Oj legendo citas Martina ;)))))) U zadnje vrijeme najbolje knjige sto sam procita ;) He za ilustraciju potrosija sam skoro 600kn za ta tri nastavka...i sa nestrpljenjem ocekujem novi A Feast For Crows ;))))) SVIMA VELIKA PREPORUKA!!!Pozdrav stari i siri dalje dobru vijest ;D (Winnie The Pooh 17.01.2005. 22:38)
• Oj legendo citas Martina ;)))))) U zadnje vrijeme najbolje knjige sto sam procita ;) He za ilustraciju potrosija sam skoro 600kn za ta tri nastavka...i sa nestrpljenjem ocekujem novi A Feast For Crows ;))))) SVIMA VELIKA PREPORUKA!!!Pozdrav stari i siri dalje dobru vijest ;D (Winnie The Pooh 17.01.2005. 22:43)
• how sweet ;) pusa (black lady 18.01.2005. 08:33)
• how sweet ;) pusa (black lady 18.01.2005. 08:38)
• how sweet ;) pusa (black lady 18.01.2005. 08:41)
• He,Marita,Robbinsa sam izcitala od prve do zadnje i mogu reci...vruce!:))) Pusa malena,hvala na preporuci;) (Katya 18.01.2005. 09:56)
• hehehehe :) (suzette 18.01.2005. 10:06)
• aaaaaaauuuuuuuu! sjajnoi a ja imam sutra spoj :) (buba mara 18.01.2005. 19:47)
• aaaaaaauuuuuuuu! sjajnoi a ja imam sutra spoj :) (buba mara 18.01.2005. 19:48)
- 21:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• (Marita 16.01.2005. 23:42)
