Bio mi je sve. Moja prva ljubav. Bila sam samo srce. Kada sad razmišljam o tome shvaćam da sam samo osjećala.. sve su bili osjećaji i sve što sam činila bilo je potaknuto njima. Kolikogod me uvjeravali da je u tome bila pogreška, ne žalim niti zbog jednog svog postupka. Ljudi ne žele kada im se netko daje do kraja, oni vole ono što im izmiče, ne ono što im želi biti blizu. Vole dramu. Ne znaju cijeniti iskrenost. Ne znaju prepoznati iskrenost. Sasvim ih je lako zavesti. Neće ih zavesti dobrota, ni misao da uz sebe imaju možda najbolju osobu na svijetu. Ta činjenica im neće značiti ništa.
Mene su jednom davno optužili da volim patiti. Nekako mislim da nisam jedina. U prostoriji punoj ljudi neće me privući najzgodniji, najzabavniji, najbolji, najveseliji dečko. Privući će me netko neuhvatljiv, šutljiv, tajanstvenog izgleda, nezainteresiranog pogleda. Tumačenje toga, kažu neki, proizlazi iz mišljenja žene da će baš njena velika ljubav promijeniti tu osobu, da će baš zbog njene ljubavi i nježnosti ta osoba postati drukčija. I istina, ljubav mijenja čovjeka, ali nikada ne promijeni njegovu bit i nikada ne uspijeva osloboditi ga strahova koji se u njemu nalaze oduvijek.
Ljudi vole primati manje jer onaj nedostatak nečega ih potiče da vole više. I taj nedostatak ih navodi da se pitaju, preispituju, da pokušavaju dobiti mrvicu više, i u toj igri, kolikog ona bila bolna, uživaju više nego kada igre nema.. kada znaju da imaju sve, da posjeduju osobu i da su bezuvjetno voljeni. Kakav mazohizam. Kakva gadna zabluda.
You cannot reach them. We tried once, yes, precious. I tried once;
but you cannot reach them. Only shapes to see, perhaps, not to touch.
Moje sjećanje blijedi, pokušala sam se sjetiti boje njegovih očiju. Ne mogu. Osmijeh? Oblik usana? Ne mogu. Kakva mu je kosa na dodir? Ništa.
It is but a shadow and a thought that you love. I cannot give you what you seek.
I sada shvaćam da se sve moralo dogoditi da bi srela osobu čiju boju očiju nikada neću zaboraviti, čiju ću kosu dodirivati do svog posljednjeg daha.
I would rather share one lifetime with you, than face all the ages of this world alone.
P.S. U ponoć su me nazvali gospodaricom prstenova:). Znači li to da ću nestati ako stavim prsten, ali da ću tek tada biti vidljiva onima koji me žele povrijediti? Znači li to da ću cijelu slijedeću godinu željeti nestati, a istovremeno se bojati nestati? Bilo je tu i vatrometa i svega još.. biti će zanimljiva ova godina:)
All that is gold does not glitter,
Not all those who wander are lost…
02.01.2005., nedjelja
Gospodarica prstenova
