papercloud

odmara se duša na jastuku indiferentnosti… druži se s pregibima zgužvane jastučnice…
ne osvrće se na vanjski svijet… egzistira dostatna sama sebi… broji minute i scene što prolaze pored i s njom… gleda zatvorenih očiju i svijetlo i mrak… mirne luke i pahuljasta nesigurna, neutabana neba… nepoznate pravce… neodvagane odluke…

tek povremeno razbijanje kapljica magle o staklo samo uz pratnju odabranih melodija nepoznatih lica s radija… bez suvozača koji nije glas s druge žice… tamo stoji crvena jakna i torba s nekoliko nabacanih papira i rokovnik…hladna, neispijena kava za ponijeti između… za povremeno otpijanje od odredišta do odredišta… i glupast natpis uz cestu, koji prati svaki četvrtak… ipak ostao je još samo jedan petak rutinski… vrijeme koje je bačeno nepovratno u sunčev sat, bez prava na reklamacije i gratisa za dati…
mais subota, jutarnji vlak i tračnice prema novoj godini i gradu tramvaja s više od dva broja… uz toplo prijateljsko rame i drage ljude koje nisam vidjela duže vrijeme, ali i nazdravljanje uz nepoznate… a To sutra veseli…