srijeda, 24.09.2008.
Praznici u Slavoniji
U pravom smislu te riječi. Vratio se.Majke mi.I to prehlađen...
Kao i svake godine, uvijek se iščekuje taj drugi vikend u 9. Mjesecu pa pravac Slavonija, točnije Vinkovačke jeseni. Povod : Vinkovačke jeseni. I odmah da Vam kažem, ja folklora nisam vidio. Posipam se pepelom zbog toga, jebat ga, nemoš mamuran i neobrijan ići na kulturne manifestacije.
Uvijek se volim vratiti u rodni grad, prije svega zato što je tamo zbilja odmor. Nakon što su Jeseni završile, 5 dana sam vegetirao i trčao svakodnevni maraton na relaciji trosjed-frižider-kladionica. Eventualno izašao u dvorište da si naberem grožđa. Vrijeme nije dopuštalo aktivnosti druge vrste.Napornije jelte?
Počeo sam pratiti sapunice,gledao sam uredno svaki dan TV-kalendar i vijesti, po noći filmove te neprestano listao po satelitskom programu. Što je za mene poseban doživljaj, jer nemam satelitsku doma.
Ja sam mislio da je RTL debilan kanal. Da se samo tamo još puštaju filmovi s Dolphom Lundgrenom u udarnim večernjim terminima. Da je to vrhunac televizijske gluposti. Sve dok nisam bio osuđen na noći provedene ispred švapskih programa. Nakon tih tjedan dana, Švabe su drastično pale u mojim očima. Par primjera. Utorak je bio, dakle prvo kolo lige prvaka, sad se čovjek nada nekim sažecima jelte? Da malo vidim k'o je taj Culio čiji su me voleji stajali 400 kunića, kad li je ono ekipa sa švapskog odjela za sport valjda morala pokazati da ima smisla za humor u najmanju ruku kao i Kovačević i Prasićko kad je u pitanju odabir sportskog programa. Naime,u iščekivanju bilo kakvih sažetaka, ma bilo koje lige uopće ili lige prvaka, nečega, bilo čega aktualnog, servirali su – snimku finala Kupa Uefa Glasgow Rangers – Zenit od prošle sezone. Padne mi mrak na oči i prešaltam program dalje. Neka NTV ili tome slično. U 10 ujutro su počeli s nekim dokumentarcem o hitlerovim misticima i nisu stajali (tad je bilo oko 23h negdje). Sva sreća pa sam u srednjoj učio francuski pa sve razumijem. I sad se grizem zbog toga jer prebacivši na sljedeći program spojih se na dojče verziju kunolovca. U pitanju su bile neke marke automobila.To sam skužio iako ne znam švapski.
I frajer zdrma tu pitalicu, a voditeljica nešto prpošno izgovori i skine grudnjak. Mrtva hladna. Mrtva, hladna i prpošna. Nešto je beknula, Bog bi razumio da je gledao, bit će neka igra riječima posrijedi. A utorak bio. A ja zino k'o medvjed. Kontam u te cike i trpam vic kreker u sebe. Zbilja mi nije jasno. Reko „viš' šta je krvav poso, žena će se prehladiti u studiju“.Nedo Bog nikome.Posla takvog.A za cike....prigodna bi bila ona od Tonya „blago onom k'o (ih) ima“
Pošto je te večeri lagano ovaj post poprimao svoje konture (iako je tema otišla u sasvim drgom smjeru,o njoj ću jedand drzgi put),odlučih svojim mobitelom ovjekovječiti taj trenutak i podijeliti ga s Vama. Daklem, svečana premijera švapskih cica...
Sljedeći frajer koji se javio je zdrmao još poneki auto i kontam si na neku foru da je kraj emisije. Rek'o „šta je sljedeće?“. Možda sad isto takva emisija, samo dolje u desnom uglu ona prevoditeljica za gluhe i nagluhe osobe? A kad li ono „Sexy gimnastic“. Samo ja ne znam šta je tu sexy. Bogtepitaj. Meni su one tapecirane švedske ljestve izgledale puno zamamnije od glavne protagonistkinje tog sexy uradka. Uglavnom, djevojka se rasteže na parteru pritom nevješto pokazujući svoju cupi.
Prekipilo mi je i dosta mi je bilo pornjave na germanski način. Prebacih na HRT1. Posljednja emisija „Otvoreno“, kako će tek se kasnije saznati, koju vodi Mislav „ja sam pudlica,a vi pitbulovi hihihi“ Bago. Ne znam više oko čega su se svađali, bit će oko inflacije po svemu sudeć, zapadalo mi je za oko samo kako se Linić i Šuker isprazno nadmudruju. Zapravo me najviše iznenadio, bolje rečeno – razočarao, Linić. Čovjek je konstantno lupetao da u Hrvatskoj nema nikakvog političkog dijaloga između Vlade i oporbe, a onda kad mu je Šuker iznio neke konkretne podatke, on nije imao šta odgovoriti pa je ili ušutio ili ponovio: „Evo, to ja govorim,uopće nema dijaloga!“. Za jednog od vodećih ljudi u drugoj po jačini hrvatskoj političkoj stranci ipak se očekuje malo veća rječitost. Žalosno...
No izgleda da svi pate od toga. Sutradan sam opet bacio oko na „Otvoreno“, na dan kad je drmala akcija Indeks. Kozmetički zahvati hrvatske vlasti u borbi protiv korupcije koja je toliko pompozno objavljena. Ne osuđujem akciju već zamagljivanje javnosti. Svima je jasno da su to sitne ribice. Cifre nisu male, ali kako se kaže, riba se čisti od glave. Nadalje, kako je to rekao Benko, akcija je super-tajna, do 5 sati prije početka akcije znalo je samo par ljudi za nju. Akcija je pripremana u najvećoj tajnosti o čemu najbolje svjedoče reporterska kola Jutarnjeg lista koja su bila s policijom 15 minuta prije početka akcije u policijskoj stanici. Kao i tijekom uhićenja svih tih ribica. Kad su pitali Benka kako je to moguće, mislite da je odgovorio nešto konkretno?
Kasnije sminka izjave Primorca na pitanje da li su među uhićenjima neki njegovi prijatelji? Mislite da je odgovorio nešto konkretno? Osim da su svi oni profesori međusobno kolege i na taj način povezani.
A konkretnosti bogami fala i Ivankoviću. Na pressici nakon sastanke s Mamić Inc. nakon debakla protiv Hajduka. Na pitanje novinara o čemu su razgovarali, momčina je odgovorila : „O sadašnjost i budućnosti“. O Ivankoviću mi se više neda trošiti riječi. Zgadio mi se odavno, a ponajviše zbog svoga beskičmenjaštva i izjavama poput one nakon tekme sa Shaktarom kada je izjavio da nisu imali sreće jer da je Morales pogodio onaj volej sa 40 metara, možda bi tekma otišla u sasvim drugom smjeru. To što je Chago zaboravio igrati nogomet, što je Tadić definitivno otklonio svaku sumnju da ne zna štopati loptu, što Mikić ne zna dodati loptu pravocrtno a da pritom se ne popikne, to uopće nije bitno. Ironija sudbine je da se najviše hvali Mikića zbog njegove požrtvovnosti, a svakom tko je barem pogledao jednu utakmicu 5. Županijske HNL Sjever-Sjeverozapad je jasno da je taj momak potpuni mamlaz. I da u kukurizištima diljem naše se može naći bekova podjednake kvalitete.
Tijekom tih besanih noći pogledah i dosta filmova. Pa eto par preporuka.
„Vraćam se“ – ako se ikad zaželite gledati dekolte od Penelope Cruz, to je film za Vas. Almodovar je to fantastično uklopio u jedan jako dobar film.
„Veliki Lebowski“ – da nisam bio prehlađen vjerojatno bih vrištao od smijeha.Ovako prehlađen, zbog smijeha sam sjebao grlo. U top 10 pogledanih sigurno.
„Dnevnik s motocikla“ – Che Guevara prije nego je to postao. Bez ikakvih političkih aludiranja, odlično prikazan sav taj lonac kultura koje ih više spajaju nego odvajaju i svo njihovo bogatsvo koje je Simon Bolivar još puno prije prepoznao ali nije imao dovoljno potpore da ih ujedini.
„Legenda o motoru“ . Istinita priča o ludom dedi koji je ostvario svoj san da nastupi na natjecanju najbržih vozila na svijetu. Burt Monroe – definitivno jedan od najsimpatičnijih likova koje sam imao prilike upoznati putem filmskog platna ili televizijskog ekrana. Moram izdvojiti jednu meni jako dragu scenu.
Burt objašnjava malom klincu, svom susjedu, što treba raditi i na koji način da čuva njegovu kuću i radionu dok njega nema. Između ostaloga razgovor teče ovako:
-I da, popišaj se tu i tamo na stablo limuna. To je dobro za limun. Tako je govorio Konfucije.
- A tko je Konfucije?
-Momak koji je pišao po limunima.
