papatači

četvrtak, 12.04.2007.

sa škembom naprijed i brade masne jurimo za putenim radostima diljem Lijepe naše....

oliti regionalne posebnosti i pogodnosti koje nose sa sobom...


Utjelovljenje šarma...
Prva asocijacija jeste James Bond.Prokleti tajni agent.Bloody engleski naglasak,profinjeni smisao za humor,kosa lagano počešljana na stranu.Sve padaju prije ili kasnije....Šarm je njegovo najubojitije oružje.A sve u službi Njezina Veličanstva.Tu eventualno možemo pribrojit Wolfa iz Pulp fictiona.Padaju one i na bezrazložne buntovnike aka James Dean. Ma kakav Hugh Grant,kakvi bakarači...
Al to je u svijetu filma...Istina je obično drugačija.Malo surovijeg tona...

Shvaćanje filozofije ženskoga uma je poput istraživanja svemira...Nikad gotovo i nikad sve jasno.Al do nečega možemo doprijeti...Pa izuzev debelog džepa cijenjeni su pocinčani latinosi ili nekakvi sportaši...Ali cijeni se nešto po čemu si posebniji od drugih.nekakva zanimacija ili neko obilježje...Bloody naglasak.Koja se može oduprijet silama slavonskoga otezanja ili dalmtinskogm galebarenja,samo da mi je znat...

Odnedavno mi se ocrnilo zagorje....Bloody Zagorci.Imao sam naglasak,ne baš onaj šokački al fina slavonština reklo bi se...Nerijetko je bio adut...Ljudi obično nisu svjesni koliko je to moćno oružje.I najveća prsa diskoteke mu nisu u stanju odolit...Poput nikotina se širi zvonka melodija po cijelom tijelu i ostaje zapisana vazda u njoj.Dakako naglasak,ne vaš DNA...
I ja sam ga imao...Uvijek sam bio ponosan na svoje korijene...na niske kuće...širok šor...punašne snaše...zvuke tamburice isprekidane brujanjem basa i povicima šokicima...imunost na rakiju...i dobronamjerno otezanje riječi...širok šor i niske kuće sam ostavio u svome rodnom kraju,nisam ih ponio sa sobom u metroplu,,,neka ih tamo,tamo dobivaju puni smisao...a u njima i punašne snaše...zvuci tamburice su pohranjeni na hard disku kompjutear...imunost na rakiju i ljubav prema njoj dolazi do izražaja subotom po zagrebačkim krčmama...
Bloody kaj...ko ga izmisli...poput sjene me prati i non stop uskače...everywhere I go...i kažu mi ljudi da znam ja tu i tamo otegnut s riječima...a onda im ja odgovorim sa «kaj?»»kaj veliš»
Onda ih steram u materinu...kažu da je nestao...nema ga...gone with the wind...kao da je s njim nestao i dio mog identita...bloody zagorci...neki kažu da ga povremeno vide,nekada se javi na telefon i zakleli bi se da je to on,al onda brzo iščezne i pretvori se u nekakvoga gospodina Fulira...

Eto neki dan iskočila neka slavonka...širokih grudi,još širih životnih pogleda...ne nužno tim redoslijedom...i šta?ja bez svoga naglaska sam bio potpuno sterilan...nije bilo više onog ubojitog žalca...da ne vam ne laprdam o šarmerskim neuspjesima za vrijeme vikenda,recimo to ovako:
Britva mi je otupjela,a nikad oštrija nije bila....
Kratko i jasno....
«Oj budalaštine te čovječe što u lov ideš,a oštrica ti je tupa» (Papatači, "Patnje mladog Papatača")

Uslijedilo je zatišje...Zatišje pred buru...Al jedno sam naučio...Ove Slavonke...Ma to nije normalno...Neki dan sam posjetio svoj rodni grad...Po prvi puta sam upoznao i čari njegova noćna života u francuskoj četvrti...I pogađate...Bilo je tamo neko dete...Prava vrckava garavuša...Dobacila je pogled a ja ostao kao pogođen munjom...Bokovi su joj se zatim izgubili negdje tamo u gomili pijanih cajkaroša...Džaba i traženja svuda po klubu,guranja kroz rasplesanu gomilu,popušenih pljuga putem kući od živciranja zbog možebitne prilike...garavuše ni za lijek...

Dakle crni dani se naziru u daljini...Crni i suvi...Džaba i stasa i glasa kad naglaska nema...ma uzmi mi sve samo naglasak ne diraj...Vidjet ćemo ljudi moji...neću vam ništa obećavat...valja pljunut u šake i svojski se potrudit nebi li se brodić vratio u more...