utorak, 28.11.2006.
Tajna je u trbuščiću....
Pitaju me ljudi zašto pijem toliko pivu?zašto se ne bavim nekim sportom ili zakaj ne idem u teretanu?sve su to lijepi načini da se nekom kažeda je debeo...
A s druge strane, ti isti smrtnici me stalno pitaju kako to da imam takvog uspjeha kod žena?u čemu je tajna? A onda ja onako slavodobitno izjavim: Tajna je u trbuščiću!!!I ispunjen sam ponosom...
Dobro,glavnina šarma jeste u pivskom trbuščiću ali ima tu u meni i bečke škole, karizme a i treba duboko zaviriti u svoj plitki džepić.Oduvijek tvrdim, a to je i stajalište svake malo pametnije žene da je ljepše vidjeti simpatičnog momka s malim trbuščićem kako šeta plažom nego nekog preplanulog talijančića u nekoj majčici u kojem mu do izražaja dolaze njegova kokošja prsa.A usto je i pederčina. Ona žena koje zaniječu ovu tvrdnju to je ili zbog ponosa ili neka sama sebe malo preispita.
Dakle?Što je potrebno za dobar pivski trbuščić?
Pupica.Škembica.Buša.Stomačić.To samo neki od mnogih naziva za ovaj ponos i diku svih muškaraca.Pa prije svega je potrebna volja.Jebačka volja. Godine i godine truda, rada i odricanja. Prije svega, dobar apetit. Dobro pojest' i popit'. Ne prežderavanje al neka poveća fina mjerica papice nikad nikog nije ubila.Stara narodna kaže da je korijen duše u želucu.Ja se s tim slažem. I vraški sam dobar. To mi sve žene govore.Osim onih veteranki iz zajednice anoreksičara.One mi kažu da sam ok.
Dakle klopa. Sve vrste mesa. Ribica također. Primjerice somić ili nekakva štukica od desetak kg. Od meseka, gotovo sve, s tim da je akcent na svinjetini, piletini i janjetini. Raznovrsno meso. Neka tu i tamo uleti nekakav zečić u usta ili pokoji vepar.
Također, sve povrće.I to sve što se nalazi na stolu.
Supice isto. Izbjegavati jedino one sa malo masti.
Kolačići, čokoladice i krofnice.Samo deri do mile volje al važno je da se prvo nadereš dobro svega prethodno navedenog.
Možda ovo sve zvuči pomalo pederkasto,ali ona prava,iskonska pupica pokazatelj je muškosti i zrelosti u jednog suvremenog muškarca...dakako, ne treba ni s njome pretjerivati kao što to rade naša braća u Zemlji izlazećeg Sunca...
Eto, utvrdili smo gradivo.i nikad se nemojte sramiti svoje pupice.ona je vaš ponos
"Poštuj pupicu svoj da dugo živiš i bude ti lijepo na zemlji" Papatač, Kulinarski zakonik
**********************************************************
I onda dolazi tjelesni. Muški znoj. Odsjaj čvrstih guza u ogledalu. I njihanje pitončića u sparnoj sobici. Sportaši se uvijek ponosno šepire sa svojim pločicama prešetavajući s jednog kraja svlačionice na drugi. Svi se promatraju ispod oka. Svjesni su da su zgodni, ali već par mjeseci kod njih vlada «suša»...a dečki bi umočili. I zato su svi kivni i ljubomorni.Pogotovo na mene. Između lepeze tih tjelešaca, nešto fali. Ja.
Sav zadihan i znojan od tjelesnog na kojem sam fenomalno odigrao poziciju zadnjeg veznog ulazim u svlačionicu te onako veselo dječarcima dobacim:
-«De ste jumferi?"
Svima zastaje dah. U onoj dva broja manjoj majici (koju sam slučajno obukao, inače ne volim provocirat) došla je do izražaja sva ona raskoš o kojoj ste čitali maloprije. Svi ti smrtnici sa divljenjem gledaju u mene.U moj ponos.U trbuh dakako. Neki su i zavidni.svjesni su da je takva ljepota za njih nedostižna. Zato mi stalno iz pakosti uvaljuju svakojake dijetalne kole i jogurte.
Znam što je posrijedi. Čekaju taj trenutak. Napeto iščekuju. Čak se i prekinulo zujanje muhe.Stekao sam dojam da i ona nepomično gleda u njega i iščekuje.U trbuh dakako. A ja prvo malo podignem majcu da si ko fol obrišem znoj,ali samo na tren, da im «malo vadim mast» a onda onako božanstveno, s beskrajnim ponosom na sebe, skidam majcu i odšetkaram do tuša dok se pitončić veselo vijori putem. Pupica je još ugledala svijet.onakva u svojoj prirodnoj ljepoti.I veličini....
Za Glavicu
