lav nikolajevič tolstoj

utorak, 01.01.2008.

…Na solo violine, djevojka uz pucketanje prstiju odigrava desetak koraka nekog fantastičnog panonskog flamenca…

Lađarica… Mora biti da joj je lijepo… svaki put joj je druga slika pod prozorom kad se probudi… polja, bregovi, vinogradi… pa trska i palacke... onda neki tornjevi u daljini… opet žito… a ja kroz onaj svoj pendžerak vidim uvijek isti budžak neba… u koji se ni mlad mesec ne usuđuje… a o suncu da i ne govorimo…

Da, ali… zato nikad ne može dobiti pismo, recimo… njena kuća jednostavno otplovi kad joj padne na pamet… poštar bi morao plivati za njom… to je jedno… a drugo… nikad joj momci neće pevati serenadu pod ovim prozorom.. to je sigurno..

…ali onda snuždeno zaokrenu vratićem, otkrivši načas mali skriveni prostor iza uha, dotle neistražen njegovim pogledom…

…računao sam da ću se s vremenom već zaljubiti u nju, a da neću ni primetiti… ali ovih dana sam saznao da ne možeš a da ne primetiš kad se zaljubiš… o, primetiš… primetiš, još kako…

Pa… znaš kako se kaže, moj prijatelju… jebeš ljubav kad nije nesretna…

I šta sad da radim?... na takvu dilemu neko potroši čitav život, ali ljudi iz ravnice imaju neke svoje puteve, možda baš zato što sa svakog mjesta u ravnici uvijek možeš krenuti na sve strane?

...Ne vredi, neki se ne menjaju, na žalost…
…A neki se ne menjaju, na sreću…

01.01.2008. u 20:04 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (13)
Prosinac 2007 (14)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...Moše Pijade...

...Darko Pančev, Danko Lazović, Boško Janković - Janez... to su moja tri drugara iz ulice... i tu smo gdje smo...

Jedna sa tašnom punom namirisanih stvarčica...

Kako se ranije nisam sjetio šta se ono radi kad te ostavi djevojka? E, pa... Nisu mene djevojke ostavljale baš toliko da bih mogao izdati priručnik na tu temu? Jedna, dve, OK, neka bude tri, ako ćemo baš sitničariti, mada je i Ta Treća odlično znala gdje me je ostavila, pa svraćala s vremena na vrijeme da provjeri da li sam još tamo...

i hvala...

Hvala tebi, Amose, mali mišu sa oboda mog šešira... na vrhu mojih vrata...