lav nikolajevič tolstoj

utorak, 04.12.2007.

"dvoje koristi jedan trenutak, dok dvije glave na jednom jastuku uvijek sanjaju različite snove"

Mnogo puta sam i ja izabirao suviše brzo... Povuče me izgled i ja uberem ružu, a zaboravim na trnje... Tada shvatim ironiju da ulogu moje djevojke podjednako dobro može da igra bilo koja druga ... Ne kažem da se kajem ... Sve te bodlje izazivaju slatko peckanje koje me ne može ubiti... Uostalom kao ni neuzvraćena ljubav ...


Da mogu osmisliti djevojku, da je kreiram za sebe i da joj udahnem dušu, da li bi išta bila drugačija ?

Da li to znači da ću napokon ODŽIVJETI a ne ODSANJATI svoj život ?

Bilo da osmijeh vidim uživo, čujem preko telefona ili pročitam u poruci, bitno mi je da ga memoriram u glavi i zapamtim do najsitnijih detalja, sa sjajem u njenim očima ili pauzom u njenom glasu dok je uzimala zrak između kikotanja... Zatvorim oči i zarobim tu sekundu negdje duboko u sebi...


I onda me je neko pitao: “Šta je momak, ti vjeruješ u bajke“ A ja sam mu odgovorio: “Ja ne vjerujem u bajke, ja učestvujem u njima“! Sada živimo u jednoj bajci koja nije lijepa, ali mora postojati neki epilog, neki izlaz iz svega ovog...Tako da ja definitivno vjerujem u bajke, ali znam da ih nema samo lijepih !

Da citiram svog omiljenog autora, Balaševića:“Zaljubiš se, jer je to tebi potrebno, a voliš nekog, jer je to potrebno nekom drugom“.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv