Bili su lijepi moja želja i moj san, zvučali su slatko i skromno, oni su za sobom imali uzore i čuvene pjesnike. A kako je bila opravdana moja želja! Godinama sam, tokom mnogih trenutaka, gradio svoj san za utočištem... u šetnjama, pri radu, prije no što zaspim, pošto se probudim, u vozu... Poklanjao sam mu također svoje besane noći. Gradio sam ga, slikao i mazao po njemu, uljepšavao ga svirkom, nježnije, ljupkije, crtao, fantazirao, kao čežnju, udahnjivao mu ljubav... ja sam još daleko od toga, ja sam na samom početku puta, ali to je sada moj put, nije više moj san...
< | kolovoz, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Darko Pančev, Danko Lazović, Boško Janković - Janez... to su moja tri drugara iz ulice... i tu smo gdje smo...
Kako se ranije nisam sjetio šta se ono radi kad te ostavi djevojka? E, pa... Nisu mene djevojke ostavljale baš toliko da bih mogao izdati priručnik na tu temu? Jedna, dve, OK, neka bude tri, ako ćemo baš sitničariti, mada je i Ta Treća odlično znala gdje me je ostavila, pa svraćala s vremena na vrijeme da provjeri da li sam još tamo...
Hvala tebi, Amose, mali mišu sa oboda mog šešira... na vrhu mojih vrata...