Bili su lijepi moja želja i moj san, zvučali su slatko i skromno, oni su za sobom imali uzore i čuvene pjesnike. A kako je bila opravdana moja želja! Godinama sam, tokom mnogih trenutaka, gradio svoj san za utočištem... u šetnjama, pri radu, prije no što zaspim, pošto se probudim, u vozu... Poklanjao sam mu također svoje besane noći. Gradio sam ga, slikao i mazao po njemu, uljepšavao ga svirkom, nježnije, ljupkije, crtao, fantazirao, kao čežnju, udahnjivao mu ljubav... ja sam još daleko od toga, ja sam na samom početku puta, ali to je sada moj put, nije više moj san...
Post je objavljen 24.08.2007. u 09:44 sati.