|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
26.03.2008., srijeda
Ovi gornji linkovi su posljedica javašluka, neodgovornosti, a iznad svega bahatosti jednog političkog kruga koji je zadesio Hrvatsku zadnjih 15- tak godina.
Ali ne muče mene državni problemi, moji intelektualni dosezi i lajava jezičina su dovoljni tek za vlastito dvorište, tj. za seoski nivo.
E pa tako se i u mojem selu nastavlja dobra tradicija nadređenih organa - lopovluka, samovlašća i bahatosti.
Ovih dana je raspisan natječaj za određene polj. površine u vlasništvu države. A zašto se nije prije napravilo, zašto je prošla cijela jesen i cijela zima. Zemlja se više ne može sa sigurnošću obraditi za predstojeću sjetvu.
Zato da male ribe otpadu, da stranački lešinari likvidiraju i zadnju formalnu prepreku ka apsolutnoj dominaciji.
Žao mi sela, žao mi ljudi, žao mi konja.
Ne kvari novac ljude.
Veli Miloš Obrenović:
- Meni su stari govorili: nikome ne daji konja, ženu i vlast. Ja vlast nikome nedam...
|
|
|
