|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
08.10.2007., ponedjeljak
Proteklih tjedana od objave mojeg zadnjeg posta sam otkrio još jednu svoju manu - kad sam ljut, kad mi ništa ne ide, onda nemam voljeni blog pisati. A možda bolje i tako, nego kao moja snaša. Kad je ljuta i nasekirana, onda ona samo jede...i galami na mene  .
Jučer me dodatno nasekiro' (i potaknio na ovaj post) voditelj tv poljoprivredne emisije. Predbacuje seljacima kako nizozemci mogu imati po 90 krava prosječno. Ljudi moji, pa oni su bili pravna i uređena država dok smo mi pod turcima bili.
Imam osjećaj da se očekuje da budemo sirotinje i sluge pokorni dovijeka. Mnogima nije jasno da je držanje 20 i više krava ravno vođenju kakvog manjeg obrta. A nije lako iz opanaka...
Uostalom koliko je promila vrlih nam stanovnika metropole, otvorilo obrt. Većina se skrila iza tuđeg mozgarenja i neizvjesnosti.
Nedaj bože da netko provali da imamo koju lipu profita od pšenice, mlijeka ili kukuruza. Odmah zvona na sva usta i pera. A građanstvo je izgleda zaboravilo da bez alata nema zanata. Da jedan prosječni traktor košta kao mercedes, da za njega treba priključaka (da bi uopće radio) vrijednosti dobrog stana u metropoli....
|
|
|
