Marketing
Proteklih tjedana od objave mojeg zadnjeg posta sam otkrio još jednu svoju manu - kad sam ljut, kad mi ništa ne ide, onda nemam voljeni blog pisati. A možda bolje i tako, nego kao moja snaša. Kad je ljuta i nasekirana, onda ona samo jede...i galami na mene 
.
Jučer me dodatno nasekiro' (i potaknio na ovaj post) voditelj tv poljoprivredne emisije. Predbacuje seljacima kako nizozemci mogu imati po 90 krava prosječno. Ljudi moji, pa oni su bili pravna i uređena država dok smo mi pod turcima bili.
Imam osjećaj da se očekuje da budemo sirotinje i sluge pokorni dovijeka. Mnogima nije jasno da je držanje 20 i više krava ravno vođenju kakvog manjeg obrta. A nije lako iz opanaka...
Uostalom koliko je promila vrlih nam stanovnika metropole, otvorilo obrt. Većina se skrila iza tuđeg mozgarenja i neizvjesnosti.
Nedaj bože da netko provali da imamo koju lipu profita od pšenice, mlijeka ili kukuruza. Odmah zvona na sva usta i pera. A građanstvo je izgleda zaboravilo da bez alata nema zanata. Da jedan prosječni traktor košta kao mercedes, da za njega treba priključaka (da bi uopće radio) vrijednosti dobrog stana u metropoli....
Post je objavljen 08.10.2007. u 09:21 sati.