|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
02.09.2007., nedjelja
Neki dan se ministar Cho hvali kako su cijene mesa najjeftinije u posljednjih 10 g. Ali, nije spomenio tešku pozadinu tog 'uspjeha'.
Ja ne znam teoriju, ali poznam stanje u mojem i u susjednim selima. Tovljači svinja su desetkovani, a oni koji još egzisztiraju su na koljenima jer strašan cijenovni dril i dvogodišpnji ucjenjivački pritisak od strane kupaca (ma tko oni bili) je učinio svoje.
Ubrzo slijedi nestašica domaćeg mesa i skok cijena žive stoke. Dakako, krivica će biti na nama nesposobnim seljacima, a morate već jednom znati da poljoprivreda nije stroj koji se može danas ugasiti, a sutra jednostavno ponovno pokrenuti.
U Europi je slično stanje s mlijekom gdje su sustavno velike ribe jele male, a veliki kad zagusti imaju snage dići glavu i suprostaviti se. Domaća usporedba bi bila Agrokor i pšenica.
Bilo bi dobro kad bi stručni ljudi u poljoprivredi uradili prave analize i izvukli pouke. Ne možemo slijepo prekopirati odnose u polj. proizvodnji s europskim. Kod njih se to radilo desetljećima, planski, sa ogromnim subvencijama, kvote su tek zadnjeg desetljeća uspostavljene, nikad nije bilo pravog liberalnog tržišta hrane. A sad se vidi da čak i oni griješe.
Ako hoćemo da nam dijete postane prava i zrela osoba, prvo ga treba dobro odgojiti.
Nama poljoprivrednicima se često spočitavaju nominalno veliki poticaji. Ponekad sam znao naletiti na mišljenja da su poticaji zapravo kontraproduktivni. Sve mi se čini da je to istina, da je to samo gašenje požara i socijalna mjera, da bi nama korisnije bile neke druge sustavne mjere ili zaštite.
napomena: ovo je bio moj komentar na pollitika.com/tko-ima-jaja
|
|
|
