FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
05.02.2007., ponedjeljak
Učenju nikad kraja
Učenju nikad kraja. Zna se da je cijeli život svojevrsna škola i mi htjeli ili ne, svakodnevno stječemo iskustvo i nova saznanja.
U poljoprivredi novog doba nema se vremena čekati da nam izvor znanja postane iskustvo, praksa ili nasljeđene vrline te vrste.
Ja kao stočar, proizvođač mlijeka, danas moram biti oboružan poznavanjem širokom lepezom raznih struka. Ne sam da bi mi bilo lakše ili jeftiije. Jednostavno - da bi opstao. Tako npr. osim što sam ratar i stočar, ja moram biti dobar veterinar, ekonomista, fitofarmaceut, mehaničar, zidar, bravar, informatičar...
Vrijeme je velikih strukturnih promjena i investicija u poljoprivredi i treba dobro razmisliti da li, kako i u što uletiti.