|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
16.10.2006., ponedjeljak
Zorica Šimunić-Bojko najuzornija seoska žena Hrvatske
Za život žene na selu, Zorica kaže da je postao užurban poput gradskog. - Seoska žena mora biti obrazovana, temelj obitelji, uredna domaćica, pomagati sumještanima, te treba uspješno odgojiti i usmjeriti djecu - tvrdi Zorica, koja uz obiteljski posao proizvodnje mlijeka i tova junadi gotovo i nema slobodnog vremena. Godišnje od 30 krava isporuče 120.000 litara mlijeka. Zorica je sa 11 godina naučila voziti traktor. Radi od jutra do mraka, a uz sapunice u naslonjaču uspije tek rijetko predahnuti zimi. Ljetovala je, kaže, isključivo zbog djece, ali uz veliko razumijevanje supruga, koji se ostao brinuti o obiteljskom imanju.
|
|
|
