|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
24.09.2005., subota
Krompir
|
iz "Večernjeg lista"
BELICA - Došli smo do dna teškog stanja u plasmanu merkantilnog međimurskoga krumpira i ucjenjivanja preprodavača, ogorčen je predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnoga krumpira Dragutin Taradi. Ono što je proizvođače iz Međimurja razljutilo nelegalna je prodaja.
- Na većim se tržnicama u Hrvatskoj pojavljuje krumpir vrlo loše kvalitete pa kad se na vreći još pojavi etiketa ili deklaracija kako je riječ o međimurskom krumpiru, ni krivi ni dužni postajemo žrtva nečije beskrupulozne igre - upozorili su najveći proizvođači merkantila u Hrvatskoj. Dugo skreću pozornost na te nepravilnosti pa se pitaju što li rade inspekcije na takvim javnim prodajnim mjestima. Proizvođači iz Belice kažu da su se potpuno prilagodili zahtjevima današnjeg tržišta kad je riječ o pakiranju i čuvanju krumpira te jamče da je takav iz Međimurja iznimno kvalitetan.
- Bilo bi nas sram da prodajemo krumpir na kakav nailazimo u većini naših trgovačkih centara, koji dolazi iz uvoza, preko BiH. To su skalirani, smežurani gomolji kakve mi ne dajemo doma ni svinjama - kažu proizvođači. Uz to, prodaje se po nekoliko puta višoj cijeni. Drugi je problem cijena koju ruše prekupci. Ispod kune ona ne bi smjela ići, no toga se ne drže neki mešetari ili manji proizvođači pa je, unatoč dogovoru, srušena i ta donja granica.
Repromaterijal i gorivo poskupjeli su 100 posto te se pitaju proizvođači kako preživjeti s cijenom koja je godinama ista, ili pada. Ni Upisnik poljoprivrednih proizvođača nije riješio pitanja kontrole trgovine, smatraju proizvođači krumpira jer, očito je, kvalitetne kontrole nema.
|
21.09.2005., srijeda
Pava i školska
- pripisano odnjekud...
Baš sam bijo nješt ožednijo pa sam skrenijo u birtiju u koju već dugo ne zalazim. Bacijo sam oko na jednu siniju ge je sjedila sama pozamašna pička sa pozamašnim godinama koliko sam mogo primjetit.
Oma sam joj prišo i nako zavodnički pito jel slobodno. Shvatijo sam da bi osim šta bi srknit mogo, mogo i nješt umočit pa nisam tijo propustit priliku, jer u ovim godinama svaka moča ti more bit zadnja.
Pička me pogleda i priko kurca kaže: "Ma sjedi ako ti se sjedi."
Malo sam je bolje pogledo i pripozno svoju školsku iz osnovne Nedu pa sam joj reko: "Nedo, sumporamu, pa to sam ja tvoj školski Pava."
Neda digne glavu i pogleđe me pa kaže:"Čuj ždrokljavi drkadžijo, ne znam ja nikakog Pavu i ako si već sjeo daj molim te začepi, jebemumater."
Vidijo sam da je vrag odnijo šalu, pa sam pozvo konobara i pito Nedu:"Nedo, oš popt sokić, ja častim?"
Neda ope digne glavu pa kaže:"Popiću kurac, a ne sok, jebote sok daj konjak!"
Oma kaćem konobaru:"Daj joj konjačić..."
Tud Neda ponovo digne glavu pa kaže:"Jebote konjačić, daj konjak i to..."
-"S kiselom?"-uskočim kako bi pomogo Nedi.
-"Kurac kiselom, onaj veliki...."-uzmuca se Neda.
-"Dupli konjak?"-oću joj ope pomoć.
-"Kurac dupli, tripl, trodupli!"- Neda će istom.
-Dobro daj dami to šta je naručila, a meni po litre vina, i to crnog."- brižljivo naručim, jer ne valja se pripit pa nece bit moče, a i crno je zdravo za krv pa se bolje diže.
Čim je Neda iskapila trodupli konjak oma joj se popravilo raspoloženje pa me pripozna:
"Aaaa to si ti Pava! Šta ne vičeš, jebemtimater! Jel mogu ja još jedan naručit?"
-"Ta moreš, samo slobodno!"- reknem, a malo me štrecnilo, jer ako Neda vako nastavi pit, iziće me skupo, a za te novce sa mogo mrknit nješt i na koridoru.
Dok sam ope zvo konobara nehotice, al namjerno je slučajno ošuknem po sise, i primjetim kako mi se lagano budi muškost. Bolje polako nego naglo, pomislijo sam, jer ako mi odma skoci mogo bi me srčani u vim godinama spucat. Neda se niš ni bunila, dok sam joj stručno misijo desnom rukom livu sisu, lagano sam spušćo kapke na očima i napućijo usta kako bi joj zavuko jedan filmski poljubac...
-"Šta je, već si svršijo?"- pogleda me Neda onim svojim blago kravljim očima.
-"N-n-nis-aamm"- promucam pa nastavim:"Evo pipni paš vidjet da je skoro tvrd."
-"Šta skoro? Ko tvrd? O čem ti to divaniš?"- ne pristaje Neda sa pitanjima.
Vidijo sam da ću zasrat vu dobru zgodu pa brzo kažem konobaru da ubaci nu od Prljavog Kazalista, nebil je oraspoložijo:
NEKI DAN U PASAŽU NA POPODNEVNOJ KAVI NALETJEH NA NEDU LJUBAV ŠKOLSKIH DANA ŽARILA I PALILA ONA JE TADA NIJE SE PROMJENILA NAKON TOLIKIH GODINA...
A ja joj reknem:"Jel se sjećaš koja si pička bila, a? Doduše i sad si, a kad smo bili peti razred svi muški smo drkali na tebe, a drkali bi i u šestom sam da nisi propala.."
-"Kurac si ti mogo drkat u petom. Bijo si mal, kržljav, nisi imo ni brčiće ispod nosa."
Malo uz pomoć konjaka, malo uz divan zavučem ja Nedi ruku u gaće i odma napipam picu pa ubacim najdulji prst. A kako je još bilo lufta ubacim i drugi prst te napipam sikilj i počmem ga trljat. Malo me zaprepastilo šta joj pica baš ni bila dlakava, al tomu nisam pridodavo njaki značaj.
Divanila mi Neda kako su je svi izjebali, pa ostavili, a jedan joj napravijo sina koji sad ima dvajsdvi godine. Sad je kaže više niko ne jebe pa razmišlja da kupi naj kurac na struju.
-"Šta će ti to kad sam ja tud!"- pogledam u Nedu i blago se nasmijem, prikrivajuć lalokama zube koji su već počeli ispadat od paradontoze. Neda me odmjeri pogledom i pruži pa me me uvati za muškost pa rekne: "Mislim da je vibrator bolje riješenje."
Vo me malo povridilo pa sam iščupo ruku iz njeni gaća i taman kad sam počo mavat rukom vidim da su mi prsti od čokolade pa kažem ponosno: "A vidim, bolje je u picu turat krem banane nego pravog. Koliko ti se samo juče krem banana istopilo u pizdi, a garant nisi svršila!", pa lagano oližem prste i pripoznam okus moje omiljene čokolade "Milka" pa pitam: "Milka?"
-"Nisam Milka, već Nada, jebemmumater, a nisi turo prst u pizdu, vec u dupe..."
-"Šta?" - zbunim se pa popijem člašu vina da isperem usta. Čim sam malo došo ksebi reknem:
"Ma nemoguće, napipo sam ti sikilj!"
-"Nije to sikilj, to mi je tumor na debelom crevetu. Jebiga, nece više niko da me jebe u pičku, kažu da je priširoka, niš ne osjete, pa me navalilo jebavat u guzicu, dok nije popucala i prokrvarila. Dok sam svatila da imam tumor bilo je kasno..."-svrši svoju tužnu priču Neda.
-"Znaš Nedo..sumporamu, žurim doma, moram nastan, a i žena me čeka, a ako oš platiću ti još jedno piće prije nego odjem!" - reknem i probam pobjeć.
-"Ma može, plati, a bijo si mi reko da nisi ozenit?"- pita Neda.
-"E, jebiga, zajebo se! Sad ti kažem." - i brzo iziđem na drum, jer priviše je tud civi prošlo, a kad bi te kite sastavijo jednu kraj druge, koje su bile u Nedi, mogo bi napravit vodovod kroz cilu županiju. A ne bi se baš ugradjivala i moja u tu infrastrukturu.
|
16.09.2005., petak
Magarci
|
iz "Agroglasa"
MAGARCI
"...Prekrasna slika na hvarskoj rivi. Odlična ideja i mnoštvo turista i golema tuna za koju su prvo svi mislili da je morski pas. Na drvenoj dasci golemom nožinom, do laktova u krvi, kuhar je razrezivao šnicle. Svi su bili na dobiti. I turisti i turistički radnici. Slična slika i na jelšanskoj rivi. Trka magaraca. Oduševljeni turisti. Iz kamiona su stigli brojni magarci i pokazali kako se utrkuje. Usput se malo i pokakali da se vidi da su pravi.
No, slažemo se da je to zgodno u svrhu naše turističke promidžbe. No u istoj državi, Hrvatskoj, na njezinom krajnjem istoku i sjeveru za slične akcije inspektori kojih ima i na Hvaru imaju drukčiji rezon. U ribarnici ne smijete šarana kupcu ni očistiti ako nemate pogon za preradu. I tko zna po još kojim zakonima. Ili ne daj bože da na glavnom zagrebačkom trgu, onom Bana Josipa Jelačica, secirate konja, kojeg ćete pojesti, ili pak da šurite kakvog krmka, od kojeg ćete napraviti čvarke. A da primjerice uzmete deset konja iz neke štale i dovedete na osječku promenadu, morate bar pet puta platili veterinarske i ine pristojbe. Ne dao vam bog da ih ne platite, odmah bi vam rekli po kojim ćete sve zakonima objavljenim u Narodnim novinama od tog i tog datuma ostati bez kože. Ogulit će vas dok kažete keks. Da, u istoj smo državi i imamo iste zakone.
Da smo veći katolici od pape to smo uvijek znali. Ali, zar nam to baš uvijek treba i u svakoj prilici. Tako smo prvi u svakoj gluposti koju uzimamo iz Europske unije. Sada smo prvi u ograničavanju naših proizvođača, a busamo se u prsa kako trebamo dati prostor našim poljoprivrednim obiteljskim gospodarstvima u razvoju. Dati im daha da se razmašu. No, kada vidimo u našim Narodnim novinama što nam sve treba da bi se dočepali kakvog-takvog daha,
srce nam odmah otkaže. Možemo praviti kulene za naše turiste, ali moramo za njih imali prave pravcate pogone. Ne smije više ni nož imati drvenu dršku. Važna je i visina prostorije, njihov broj, pa prostorija za veterinara...
A on, kulen, se pak ne smije ni prodavati na tržnici koja ima i hladnjače, vodu, kamene pultove i slično.
Sve za domaći autohtoni proizvod, kulen. A u Austriji je normalno da dođete na farmu krava i tamo kupite salamu. Dakle, polutrajni proizvod. I to napravljenu u maloj priručnoj mesnici uz samu štalu. Bez obveznih sedam-osam prostorija. Još ih iznesu na trg, na drvene klupe i tamo prodaju bez izdavanja računa. Isto tako je normalno i uobičajeno da u Francuskoj svakog četvrtka na trgovima seljaci prodaju svoje proizvode. Medu njima i sireve, a da ih ne drže pod staklenim zvonom i režu nožem s drvenom drškom.
To u Hrvatskoj baš i ne smijete na skupo uređenim tržnicama."
|
08.09.2005., četvrtak
Bolovanje
Paor je zaradio tipičnu paorsku bolest. Uspio je zabiti zarđani i prljavi šaraf u nogu, odma iznad koljena. Bolovanje? Ma kaki. Pa ko bi mi radio doma. Moja firma radi od zore do mraka, 365 dana godišnje. Malo pomogne gospoja, malo đeca, a ja skakućem i šepam - upravo onako ko jedna babogredska legenda - "Šepava Milka" ( iako šepava u jednu nogu, bila je svojevremeno jako dobra mladim djevcima i olinjalim bećarima).
|
07.09.2005., srijeda
Premješteno s http://globalnet.hr/~mapetric
|
-razmišljanja jednog prosječnog seljaka
24. 1. 2003.
Kakvo je stanje u poljoprivredi, kako se živi na selu, kakve su nam perspektive?
Nad poljoprivredom su se nadvili crni oblaci. Problemi su veliki i obuhvaćaju nekoliko faktora koji uzrokuju takvo stanje. Trenutno je veliki problem suša (kiše nije bilo od veljače). Međutim, sušu ćemo valjda ipak preživjeti, ali ove globalne promijene, bojim se,mnogi neće.
Poljoprivreda danas doživljava promjenu onakvu kao što se dešavala početkom 70-tih g., kad ljudi s konjskih zaprega prelaze na traktore i strojeve. Dakako, ni onda nije bilo lako, ali izguralo se, jer tko je tada htio i znao raditi mogao je uspješno prilagoditi svoje gospodarstvo promjenama.
Danas je situacija puno složenija. Ja bih čak rekao da dolazi u pitaje opstanak najmanje polovice čisto seljačkih gospodarstava. O čemu se ukratko radi? Redoslijed događanja je slijedeći:
Mimimalni posjed ratarsko-stočarskog gospodarstva treba biti 30-40 ha.
Seljaci se moraju zadužiti da uđu u kupovinu državne zemlje.
Seljaci se moraju zadužiti da zasiju povećane površine.
Dosadašnji traktori i priključci nisu više kvalitativno dostatni za nove hektare.
Cijena novog traktora od 100 ks je 30-50 eura, a isto tako i komplet priključaka za njega.
Seljaci se moraju zadužiti da koliko toliko obnove mehanizaciju.
Najviše 10% seljaka ima uredne štale za više od 12 krava ili tovilište za 100 svinja
Slijedi mukotrpna izgradnja novih i adaptacija postojećih staja (opet kreditima).
Bez srednje škole sve teže je biti uspješan poljoprivrednik (propisi, agrotehnika, veterina, financije...).
Pad cijena, doslovno, svih polj.proizvoda.
Uvođenje proizvodnih kvota, a na koje smo mi seljaci nespremni.
Neravnopravna borba sa europskom poljoprivredom.
Što radit prema takvim prognozama?
Za odgovor treba angažirati malo veće mozgove nego što sam ja, ali ipak...
Moj je odgovor samo jedan( "pa kom opanci, kom obojci): snažan i brz rast gospodarstva s otvaranjem velikog broja novih radnih mijesta.
Tada bi zaposlilo onih 50% "stanovnika" sela koji ne mogu opstati u poljoprivredi. Smanjio bi se nerealan pritisak za otkup državne i privatne zemlje, a isto tako bi se povećala efikasnost proizvodnje i tržišnost polj. proizvoda.
12.3 2003.
Poticaji
Pred kraj vladavine HDZ-a 96., 97., 98., bile su najcrnje godine za poljoprivredu valjda od 1947. i tadašnjih obaveza. Danas smo dobili poticaje i to je ono što nam mnogi u javnosti (iz neznanja), pa i vlade (po potrebi), predbacuju. A, kud zapravo idu ti poticaji?
usporedne cijene (u HRK)
1996. 2003.
gnojivo 15-15-15 95 220
sjemenski kukuruz 115 300
merkantilni kukuruz 80 40
traktor Zetor 4340 85000 165000
svinje 9 7
Zaključak:novac se jednostavno prelijeva u razna trgovačka društva, raznim prerađivačima i uvoznicima. Jer ipak su to školovanij ljudi koji su osjetili prostor za dodatnu zaradu povisujući svoje cijene.
BC-sjemenski kukuruz je u BiH 200% jeftiniji nego kod nas. Ta, i još neke firme našim poticajima kupuju prisustvo na drugim tržištima, tj. poticaji se lijepo prelijevaju prema bosanskim seljacima.
Tko nam je kriv što nemamo školu, što nemamo sindikat, što živimo u lopovskoj državi.....
Uvoz
11.06.2003.
"Vi seljaci ste nesposobni- uvezimo jeftinu svinjetinu, jeftine sireve, ranu rajčicu.........."
To su riječi trgovačkih društava i OK, ali kad to čujem od vladinih dužnosnika onda mi se diže kosa na glavi.
Zašto protestiramo zbog pšenice kad nema šanse da dobijemo profitabilnu cijenu, zapriječimo carinarnice, zaustavimo konvoje kamiona koji uvoze škart telad.....
Moja malenkost samo moli da nam se dozvoli i mikrouvoz (u automobilima) polj.inputa jer:
usporedne cijene u HR i BiH (u HRK)
Hrvatska BiH
sjemenski kukuruz 300 120
herbicid Motivel 440 340
sjeme lucerke 40 26
kravski lanac 75 28
Svinjogojstvo i svinjetinja
25.09.2003.
Nije mi jasno zašto ministar i ostali stručnjaci stalno naglašavaju (potiču uvoz) da nemamo dovoljno svinjetine. Pa ove jeseni se pojavio mali višak svinja na tržištu i cijene su drastično pale. Potrebno je samo malo reda na tržištu i u institucijama robnih zaliha pa da tržište svinjetinom bude zadovoljeno iz domaće proizvodnje, i to umjerenom cijenom (8-10 kn/kg).
Česte su kritike na račun loše kvalitete seljačkih svinja. O tome bi se dalo pričati. Ukratko. Zadnjih godina se mijenja pasminski sastav i prehrana svinja. Dobili smo "kvalitetne" europske svinje i sami se uvjerili o čem se tu radi. Te svinje imaju vrlo malo masnoća i puno nekvalitetnog mesa. Rezultat toga je da za tržište tovimo takve svinje, a za vlastitu potrošnju koristimo malo masnije križance.
Nije čudo što piletina doživljava procvat kad je rasna svinjetina takvog okusa. Mi hoćemo od svinjetine napraviti piletinu. Ma ne treba to. "Nema tice do prasice" - ali ne zadugo.
Eto to je ta kvaliteta koja se od nas traži.
Putem interneta malo pratim europske poljoprivredne burze, i gle čuda: cijene živih svinja su iste, a ponekad i više od naših. Gospodo draga, kakav vi to škart uvozite iz europskih frižidera?
Suša
24.11.2003.
Ratarski ciklus za ovu godinu je završen i sad je pravo vrijeme zbrojiti posljedice ovogodišnje suše.
štete od suše na mojim njivama u %
kukuruz pšenica ječam zob lucerka livade
50 30 25 50 70 80
Prema mojoj računici visina odštete koju sam dobio od države je u visini od 25%.
Da li se moglo više dobiti - ne znam, da li je dovoljno - nije, da li ćemo preživjet - hoćemo, ali nedaj Bože da i i duća godina bude sušna, onda...
Stočarstvo
24.04.2004.
Završen je još jedan teški stočarski ciklus. Može se reći da nam je vlada pomogla da se riješimo tovljenika. Kakva je bila cijena, koliko dugo smo čekali na izvanredni otkup - nemam komentar, samo mogu reći da su nam štale, tavani i novčanici ostali prazni.
Za informaciju: cijene junadi, krava i svinja su najniže u zadnjih 7 godina.
Proljetna sjetva 2004.g.
04.06.2004.
Ova sjetva traje već preko 2 mjeseca. Glavni razlog su ove silne kiše. Mislim da nije zasijano još 10-20% njiva. A počelo je sasvim fino: isplaćeni su nam lanjski poticaji i vremenske prilike su pred kraj ožujka obećavale normalnu godinu. Ne treba spominjat da su nam troškovi zbog presijavanja, otežane i ponovljene obrade - uvećani. Jedina pozitivna stvar je ta da će djelovanje herbicida imati odlično djelovanje.
Ministar Čobanković
23.11.2004.
Dva razloga su povod ovom mom osvrtu na rad ministra poljoprivrde g.Čobankovića.
1.Upitan na televiziji zašto su smanjeni ove godine poticaji u govedarstvu i ratarstvu, ministar je hladnokrvno odgovorio da su ovogodišnje tržišne cijene poljop. proizvoda toliko veće neko lani da poticaji čak uopće nisu potrebni.
2. Članak iz 'Jutarnjeg lista'.
Možda ministar umišlja da su ovogodišnje, tek nešto povoljnije cijene od lanjskih, njegova zasluga. Uzrok tomu je smanjena proizvodnja, a koja je posljedica lanjske suše i lanjskih nepovoljnih cijena stoke. Seljacima su zato odmah smanjeni poticaji. I sad umjesto da se podrži ovaj pozitivan zamah cijena, a sve u cilju povećanja proizvodnje, ovim potezom se upravo omogućava ono što se vidi iz priložene tablice gore. Pritom i ne spominjem očaj i bespomoćnost koji se ponovo uvlači u napaćenu seljačku dušu.
Pitam ja ministra - da li je on tamo gore postavljen da se se brine da se seljaci ne obogate, ili da vodi računa o dobrobiti hrvatske poljoprivrede i poljoprivrednika. Očito je da mu je ovo prvo prioritet.
Ako će se smanjenjem poticaja i nuđenjem i dalje nepovoljnih kredita za razvoj, smanjiti silni uvoz i omogućiti prilagodba poljoprivrede prema europskim okvirima, onda sam ja potpuno u krivu.
|
01.09.2005., četvrtak
Proba
|
|
