|
FALI MI ...
Fali mi miris zemlje crne,
fali mi 'rast, nemam žira,
duša mi prazna, srce trne.
Nema bez tebe sreće ni mira.
Fale mi široki pusti drumovi,
fala mi konji i klopot kola,
fale mi sela topli domovi.
Sve mi to fali, umirem od bola.
Fali mi mjesec da snove krade,
fali mi pjesma da zore budi,
fali mi, fali al' nema nade,
fale mi moji dragi ljudi.
Fali mi njivâ, paorskog truda,
brez nji' mi tvoja slika ni cila,
žuljave ruke, tvrde ko ruda.
Ta cilu te volim Slavonijo mila!
Fali mi suncem obraz opalit,
umorne oči pune mu brige,
šta biće sutra, kog sveca slavit.
A glava puno kike side.
Fali mi šuma 'rastova stara,
fali mi stan, koljeba na Ritu,
fali mi sunce, đerma kraj bunara,
fali mi crveni mak u žitu.
Fali mi lepinja, friškog kruva,
fali i sajtluk, od dude bure,
fali mi avlije lipa duva,
fale mi tvoje pijane tambure.
Fali mi tvoje zlatno ruvo,
fali mi inat, tvoja dika,
fali mi sve štaj dida sačuvo.
Fališ mi cila, Šokadijo lipa!
Sve mi to fali, godinama tražim,
umirem dugo, na rate al' zbilja,
praznu dušu lažima blažim.
Ta fališ mi draga, Slavonijo mila!
06.listopada 2005.
|
07.09.2005., srijeda
Premješteno s http://globalnet.hr/~mapetric
|
-razmišljanja jednog prosječnog seljaka
24. 1. 2003.
Kakvo je stanje u poljoprivredi, kako se živi na selu, kakve su nam perspektive?
Nad poljoprivredom su se nadvili crni oblaci. Problemi su veliki i obuhvaćaju nekoliko faktora koji uzrokuju takvo stanje. Trenutno je veliki problem suša (kiše nije bilo od veljače). Međutim, sušu ćemo valjda ipak preživjeti, ali ove globalne promijene, bojim se,mnogi neće.
Poljoprivreda danas doživljava promjenu onakvu kao što se dešavala početkom 70-tih g., kad ljudi s konjskih zaprega prelaze na traktore i strojeve. Dakako, ni onda nije bilo lako, ali izguralo se, jer tko je tada htio i znao raditi mogao je uspješno prilagoditi svoje gospodarstvo promjenama.
Danas je situacija puno složenija. Ja bih čak rekao da dolazi u pitaje opstanak najmanje polovice čisto seljačkih gospodarstava. O čemu se ukratko radi? Redoslijed događanja je slijedeći:
Mimimalni posjed ratarsko-stočarskog gospodarstva treba biti 30-40 ha.
Seljaci se moraju zadužiti da uđu u kupovinu državne zemlje.
Seljaci se moraju zadužiti da zasiju povećane površine.
Dosadašnji traktori i priključci nisu više kvalitativno dostatni za nove hektare.
Cijena novog traktora od 100 ks je 30-50 eura, a isto tako i komplet priključaka za njega.
Seljaci se moraju zadužiti da koliko toliko obnove mehanizaciju.
Najviše 10% seljaka ima uredne štale za više od 12 krava ili tovilište za 100 svinja
Slijedi mukotrpna izgradnja novih i adaptacija postojećih staja (opet kreditima).
Bez srednje škole sve teže je biti uspješan poljoprivrednik (propisi, agrotehnika, veterina, financije...).
Pad cijena, doslovno, svih polj.proizvoda.
Uvođenje proizvodnih kvota, a na koje smo mi seljaci nespremni.
Neravnopravna borba sa europskom poljoprivredom.
Što radit prema takvim prognozama?
Za odgovor treba angažirati malo veće mozgove nego što sam ja, ali ipak...
Moj je odgovor samo jedan( "pa kom opanci, kom obojci): snažan i brz rast gospodarstva s otvaranjem velikog broja novih radnih mijesta.
Tada bi zaposlilo onih 50% "stanovnika" sela koji ne mogu opstati u poljoprivredi. Smanjio bi se nerealan pritisak za otkup državne i privatne zemlje, a isto tako bi se povećala efikasnost proizvodnje i tržišnost polj. proizvoda.
12.3 2003.
Poticaji
Pred kraj vladavine HDZ-a 96., 97., 98., bile su najcrnje godine za poljoprivredu valjda od 1947. i tadašnjih obaveza. Danas smo dobili poticaje i to je ono što nam mnogi u javnosti (iz neznanja), pa i vlade (po potrebi), predbacuju. A, kud zapravo idu ti poticaji?
usporedne cijene (u HRK)
1996. 2003.
gnojivo 15-15-15 95 220
sjemenski kukuruz 115 300
merkantilni kukuruz 80 40
traktor Zetor 4340 85000 165000
svinje 9 7
Zaključak:novac se jednostavno prelijeva u razna trgovačka društva, raznim prerađivačima i uvoznicima. Jer ipak su to školovanij ljudi koji su osjetili prostor za dodatnu zaradu povisujući svoje cijene.
BC-sjemenski kukuruz je u BiH 200% jeftiniji nego kod nas. Ta, i još neke firme našim poticajima kupuju prisustvo na drugim tržištima, tj. poticaji se lijepo prelijevaju prema bosanskim seljacima.
Tko nam je kriv što nemamo školu, što nemamo sindikat, što živimo u lopovskoj državi.....
Uvoz
11.06.2003.
"Vi seljaci ste nesposobni- uvezimo jeftinu svinjetinu, jeftine sireve, ranu rajčicu.........."
To su riječi trgovačkih društava i OK, ali kad to čujem od vladinih dužnosnika onda mi se diže kosa na glavi.
Zašto protestiramo zbog pšenice kad nema šanse da dobijemo profitabilnu cijenu, zapriječimo carinarnice, zaustavimo konvoje kamiona koji uvoze škart telad.....
Moja malenkost samo moli da nam se dozvoli i mikrouvoz (u automobilima) polj.inputa jer:
usporedne cijene u HR i BiH (u HRK)
Hrvatska BiH
sjemenski kukuruz 300 120
herbicid Motivel 440 340
sjeme lucerke 40 26
kravski lanac 75 28
Svinjogojstvo i svinjetinja
25.09.2003.
Nije mi jasno zašto ministar i ostali stručnjaci stalno naglašavaju (potiču uvoz) da nemamo dovoljno svinjetine. Pa ove jeseni se pojavio mali višak svinja na tržištu i cijene su drastično pale. Potrebno je samo malo reda na tržištu i u institucijama robnih zaliha pa da tržište svinjetinom bude zadovoljeno iz domaće proizvodnje, i to umjerenom cijenom (8-10 kn/kg).
Česte su kritike na račun loše kvalitete seljačkih svinja. O tome bi se dalo pričati. Ukratko. Zadnjih godina se mijenja pasminski sastav i prehrana svinja. Dobili smo "kvalitetne" europske svinje i sami se uvjerili o čem se tu radi. Te svinje imaju vrlo malo masnoća i puno nekvalitetnog mesa. Rezultat toga je da za tržište tovimo takve svinje, a za vlastitu potrošnju koristimo malo masnije križance.
Nije čudo što piletina doživljava procvat kad je rasna svinjetina takvog okusa. Mi hoćemo od svinjetine napraviti piletinu. Ma ne treba to. "Nema tice do prasice" - ali ne zadugo.
Eto to je ta kvaliteta koja se od nas traži.
Putem interneta malo pratim europske poljoprivredne burze, i gle čuda: cijene živih svinja su iste, a ponekad i više od naših. Gospodo draga, kakav vi to škart uvozite iz europskih frižidera?
Suša
24.11.2003.
Ratarski ciklus za ovu godinu je završen i sad je pravo vrijeme zbrojiti posljedice ovogodišnje suše.
štete od suše na mojim njivama u %
kukuruz pšenica ječam zob lucerka livade
50 30 25 50 70 80
Prema mojoj računici visina odštete koju sam dobio od države je u visini od 25%.
Da li se moglo više dobiti - ne znam, da li je dovoljno - nije, da li ćemo preživjet - hoćemo, ali nedaj Bože da i i duća godina bude sušna, onda...
Stočarstvo
24.04.2004.
Završen je još jedan teški stočarski ciklus. Može se reći da nam je vlada pomogla da se riješimo tovljenika. Kakva je bila cijena, koliko dugo smo čekali na izvanredni otkup - nemam komentar, samo mogu reći da su nam štale, tavani i novčanici ostali prazni.
Za informaciju: cijene junadi, krava i svinja su najniže u zadnjih 7 godina.
Proljetna sjetva 2004.g.
04.06.2004.
Ova sjetva traje već preko 2 mjeseca. Glavni razlog su ove silne kiše. Mislim da nije zasijano još 10-20% njiva. A počelo je sasvim fino: isplaćeni su nam lanjski poticaji i vremenske prilike su pred kraj ožujka obećavale normalnu godinu. Ne treba spominjat da su nam troškovi zbog presijavanja, otežane i ponovljene obrade - uvećani. Jedina pozitivna stvar je ta da će djelovanje herbicida imati odlično djelovanje.
Ministar Čobanković
23.11.2004.
Dva razloga su povod ovom mom osvrtu na rad ministra poljoprivrde g.Čobankovića.
1.Upitan na televiziji zašto su smanjeni ove godine poticaji u govedarstvu i ratarstvu, ministar je hladnokrvno odgovorio da su ovogodišnje tržišne cijene poljop. proizvoda toliko veće neko lani da poticaji čak uopće nisu potrebni.
2. Članak iz 'Jutarnjeg lista'.
Možda ministar umišlja da su ovogodišnje, tek nešto povoljnije cijene od lanjskih, njegova zasluga. Uzrok tomu je smanjena proizvodnja, a koja je posljedica lanjske suše i lanjskih nepovoljnih cijena stoke. Seljacima su zato odmah smanjeni poticaji. I sad umjesto da se podrži ovaj pozitivan zamah cijena, a sve u cilju povećanja proizvodnje, ovim potezom se upravo omogućava ono što se vidi iz priložene tablice gore. Pritom i ne spominjem očaj i bespomoćnost koji se ponovo uvlači u napaćenu seljačku dušu.
Pitam ja ministra - da li je on tamo gore postavljen da se se brine da se seljaci ne obogate, ili da vodi računa o dobrobiti hrvatske poljoprivrede i poljoprivrednika. Očito je da mu je ovo prvo prioritet.
Ako će se smanjenjem poticaja i nuđenjem i dalje nepovoljnih kredita za razvoj, smanjiti silni uvoz i omogućiti prilagodba poljoprivrede prema europskim okvirima, onda sam ja potpuno u krivu.
|
|
|
