kolekcionar uspomena

srijeda, 07.12.2005.

...zahvalnost jednog srca...





Na današnji dan, koji za mene ima posebnu važnost i smboliku jer me poziva da pogledam iza sebe, ali i ispred sebe, ne mogu sakriti jedan osjećaj, osjećaj zahvalnosti. Zahvalnost svima koji su ugradili bar bar jednu ciglu svoga vremena u moj život, ili umetnuli bar jedan zarez ili uskličnik, neki i upitnik, u pjesmu moga života. Zapravo, zar nije upravo nezahvalnost tako loše viđena i primljena u očima Boga i ljudi? Svakoga od nas nezahvalnost boli. A zahvalnost nije ništa drugo nego sjećanje srca na one trenutke ljepote i dobrote poklonjene njemu. Zato je moja zahvalnost ujedno i otvorenost moga srca svima vama za sve buduće trenutke, riječi, riječi, osmijehe.... koje će te mi darovati. Iako je Thomas Moore napisao da mi, ljudi, imamo običaj u mramor zapisati sve one uvrede koje nam se nanesu, dok dobre stvari i usluge zapisujemo u pijesak, koje valovi zaborava lako odnesu i prebrišu, neka ove moje riječi budu mramorni spomenik, podsjetnik koji će mene i vas podsjetiti na te lijepe trenutke i moju zahvalnost svima vama.

- 15:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #