VJEROVATI U PETRA PANA

31.01.2006., utorak

NE MOGU VIŠE, LJUDI MOJI...

Ma, neću dužiti i ponavljati jednu te istu stvar u svakom postu, ali…
Popizdila sam na prvom razgovoru jer mi jedan prosjedi gospon veli kak on mene ne vidi na tom radnom mjestu jer sam ja, jelte, kakti preambiciozna i da ću biti nesretna. On ne bi volio da njegova kćer završi fakultet i onda radi posao SSS-a (yebe se meni za to) i tak… kakti, ne bu to utjecalo na odluku porote, ali je i on u njoj i on će iznijeti svoj stav! Mrzim kada mi ljudi sude kao da me znaju, a nemaju o meni pojma! POJMA!!!!! Fuj!
Onda slijedi razgovor sa psihologom, onak iscrpan. Iskrena da vam budem (onak da vam šapnem na uho) mislim da nisam uravnotežena osoba jer me ženska cijelo vrijeme gledala i ispuštala zvuke nalik na :-hmmm,mhm,hmmm! Onda mi je dala nekakav kofer u kojem svjetlucaju neke diode i razno razne pizdarije i to sam nekaj trebala stiskat. Kofer je zapištao i žena me poslala doma! Kaj sad? Sam normalna, ili kaj?
I u svom tom njesru ipak ima svijetlih momenata. Onak, u toj životnoj gužvi naletiš na osobu koja te razumije. No dobro, možda i ne razumije, ali posjeduje toliku snagu da te sasluša i klima glavom u znak odobravanja (možda to nije bilo odobravanje, ali je meni lakše živjeti sa spoznajom da je to bilo baš tako kako ja interpretiram). Uh! Na trenutak se osjećaš kao da nekuda ipak pripadaš. Dobar je to feeling, zato…hvala ti na njemu, hvala ti na svemu danas. Kao što sam dolje svima napisala- baš mi je to trebalo. No, samo sam tebi mogla zahvaliti in vivo. Grazie maestro! (moj naklon)


p.s. (ovo pišem u 16:33)
pa yebem im ja sve (da oprosti puk) evo sad su me zvali iz jedne firme i obavili psiho test putem telefona....ne mogu višeeeeeeeeeeeeeeeeee! moram sutra na razgovor (nevjerojatno, ali valjda sam im djelovala normalka).....upomooooć, upomoćććć (ne urlam to ja, samo cvilim)...

- 15:43 - Komentari (42) - Isprintaj - #

30.01.2006., ponedjeljak

JESTE LI GLUPI? AJMO PROVJERITI!

Da, baš mi je danas bio „zabavan“ dan. Dođem ja tak na još jedno testiranje za neki žnj posao, ali ok, iskustvo više, rekla bi moja mama. Sjednem tamo s još nekolicinom teta i testiranje započinje. (ići ću po etapama testiranja)

Osobni podaci:Ženska do mene glupavo se ceri i kaže:- Hi hi, nema prepisivanja!
Ma, di ću od tebe prepisivati, nesrećo jedna? Već iz aviona se vidi kak je malo mutava, malo nedisciplinirana, sve po malo u nekom blesavom smislu. Zapravo, koji moron moraš biti da bi prepisivao tuđe osobne podatke prikazujući ih kao svoje? Ok, pribrala sam se od euforičnog ispada i ajmo dalje.

Test inteligencije:
Fucking domine! Nije tu bilo nekih gadnih problema (osim dva zadnja zadatka koja fakat nisam skužila). Kroz nekoliko minuta jedna pita:- Oprostite, ali ja ne znam koji broj trebam ovdje staviti! Možete li mi Vi reći (pita psihologinju)?
Ajme, budale! Test inteligencije! Kaj drugo treba napomenuti? Katastrofa! Iako, dobili smo uvid u njezin IQ.

Test koncentracije:
Ma, zayebano do bola. Baš trebaš bit koncentriran da ti se ne bi sve pomiješalo! Puno posla u kratkom roku! Dobro, saznala sam barem da od prevelike koncentracije i naprezanja mogu samo poživčanit i oteti se kontroli! Završio je i taj dio.

Psiho test:
Mislite li da je vaša majka dobra? DA. Perete li uvijek ruke prije nego što jedete?(a kaj ako si u nemogućnosti oprati ruke?) NE. Živciraju li vas spori vozači? DAAAAAAA! Volite li napraviti konfuznu situaciju na cesti koja može dovesti do sudara? (ha? Pa na to ni najveći luđak ne bi odgovorio potvrdno, dakle…) NE. Volite li mučiti životinje? (???) NE. Provjeravate li jeste li zaključali vrata? DA. Jeste li ikada izrekli neku laž? (ma, jok, nikad ne bih takvo što gnjusno uradila!) DA….I još brdo takvih ludih pitanja. Ne moram ni napominjati kako sam se u par navrata pukla smijati (na veliko čuđenje svih prisutnih).

Provjera znanja engleskog:
Rečenice toliko debilne da bi zbunile i samog Engleza! Onak, nekakve jadne, nepotpune, prejednostavne sentence. Zato sam ih ja malo „dotjerala“. Možda me to diskvalificira?!

Bilo je još par izleta tih nevjerojatnih ženskih osoba, ali ne bi previše o tome črčkala. Mislim, nije u redu da pljujem po njihovoj gluposti i mislim kak sam ja jako pametna (no isto tako ne želim da se netko prepozna u ovom tekstu pa me ubije u nekom tamnom haustoru). Ali dobro, barem sam se bolje osjećala jer sam dobila dojam kako ipak ne pripadam toj psihološkoj skupini kvazi ljudi. Fakat, niti jedan muškarac ne može biti toliko glup koliko je to u stanju čovjek doživjeti od jedne žene.
Sutra me čeka razgovor sa psihologom. Bumo vidli kaj će reć. Naravno, ako bude negativno šutjet ću o tome ko riba. Ako bude pozitivno, znat ćete!
Eto ljudi! Vi koji imate posao…budite sretni. Mi koji ga nemamo osjećamo se kao male pokusne životinjice u klinici Veterinarskog fakulteta. Nadam se da nam neće lomiti noge :(!

- 23:32 - Komentari (42) - Isprintaj - #

Priča o dva grada

Da sam upitala onoga pored sebe kako mu sada izgleda grad u koji sam se vratila nakon nekoliko mjeseci vjerojatno bi mi nekako ovako odgovorio:- Ma, šta ja znam. Bezveze. Izgleda mi bezveze. Gle kak je sve sivo i prljavo. Nema uopće zelenila. Nema boja. Priroda je umrla sto posto!
A meni je isti taj grad izgledao čarobno šareno. Poput najvećeg i najboljeg lunaparka na svijetu. Istoga trena vratila sam se u svojih osamnaest i proživjela sve buduće godine u trenu. Sve je postalo veselije i toplije kad su se u tu sliku utkala lica onih s kojima sam provodila te neke godine. Ljudi, koji je to feeling! Dolazi poput udara vjetra i odnosi sve loše što čovjek drži u sebi. Fakat je to bio ludi osjećaj.
-Ehej!!! Mala!
-Ajme, ljudi, di ste bili?
-Mi smo bili cijelo vrijeme ovdje, čekali tebe. Di si ti bila? Vratila si se ili?
-Nechem pričat ni mislit o tome. Evo, sad sam došla. Sad sam tu i ajmo se pravit kao da ću tu i ostati.
-Nekako mi izgleda da nije tebi u Zagrebu loše, legice. Mislim, tako mi djeluje tvoj vanjski pokrov!
-Ma, idi, molim te. Nemoj me davit tim filozofskim glupostima. Uvijek jedno te isto.
-Glavno da si došla. Ajde, idemo klopat. Jesi gladna?
-Paaa…i jesam.
-Odlično. Znaš šta ima?
-Znam. Znam.
Brzo mi je prolazilo vrijeme, ali smo ga još bolje i iskoristili. Gledala sam u sve te ljude i pred oči su mi dolazile slike nekih situacija koje sam s njima proživjela na poslu ili pod okriljem nekih drugih okolnosti. Ne znam. Znam samo da sam shvatila jednu stvar o sebi. Shvatila sam da ti stara prijateljstva na neki način ne dozvoljavaju da sklopiš nova. Možda zato nemam snage otvoriti se prema nekom novom. Možda zato jer se bojim da neće biti isto, ali u tome i je sva ljepota novoga. Nikada ništa nije isto. No, u tome je i sva tuga novog zbog onog starog. Je li potrebno vrijeme? Tako mi se čini.
Prežderali smo se. Napili i otrijeznili nekoliko puta. U intermezzu opijanja moja draga Lea se izjasnila kako želi jesti moje palačinke. Kao što je to i inače bivalo, u stanu nema ništa s čime bi se to realiziralo. Otišla sam u dućan. I…naravno (a kažu da takve situacije podržavaju samo u filmskoj industriji)!
-Zar je moguće da je došla, a nije se ni javila? Ne. Ona to ne bi odigrala tako. Ona bi se javila.
Nisam se okrenula, a sve sam znala, samo sam rekla:-Čini se da ne bi.
-Zar se toliko promijenila?
-Ne. Uvijek je bila takva.
-Ja sam je jako dobro poznavao, to nije ona.
Šutim.
-Zašto se nisi javila?
-Ne znam…
-Ne znaš?
-Znam.
-Nećeš se okrenuti?
-Ne.
-Bojiš se da neću biti tu? Pa ja sam uvijek bio tu.
-Ne bojim se. Zapravo, ne da mi se više rovariti po toj temi.
-Nedostajemo mi nas dvoje, znaš? Jesi se ti navikla da nas više nema?
-Ne znam. Ne razmišljam o tome.
-Hm, brzo si to zaboravila. Lijepo,lijepo. Nekoliko stotina kilometara je bilo dovoljno da zaboraviš.
-Eh! Ne govorim to zato da bih nekoga povrijedila ili dokazala kako sam sad ja ispala faca koju više ništa ne dira i koja je sve uspjela zaboraviti čim je otišla. Jednostavno sam umorna od ove cjelokupne situacije i nisam u stanju još jednom otvarati Pandorinu kutiju.
-Dobro. Oprosti. Jesi sutra tu da odemo na neku kavu, negdje daleko?
-Zar nisam već dovoljno daleko? Ma, idem sutra. Neću moći.
-Kada?
-Ne znam. Poslijepodne valjda.
-Kod ekipe s posla si ili s faxa?
-Mhm, kod jednih i drugih.
-Molim te, okreni se.
Poslušala sam naredbu i rekla:
-Evo me. Ista kao i prije nekoliko mjeseci. Identična!
-Jesi, da. Teško je ovdje postalo bez tebe… Idem. Pazi na sebe, jesi me čula?
-Hoću.
-Mogu ti se javiti ponekada? U onom ostatku života?
-Naravno, drugačije ni ne očekujem. Bez obzira na mene i moj stav oboje znamo da ću još duže vrijeme biti „tu“!
-Budi. To čini ovu konfuziju privlačnom i lijepom.
Okrenuo se i otišao. Neka jeza me je prošla kad sam gledala u njegova leđa. Čovjek se prisjeti svega zbog samo jedne sitnice. Onaj njegov hod…Kako na brzinu ostariš. Kad sam se vraćala prema stanu obećala sam sama sebi da ovu proživljenu scenu izbacujem iz glave. Istog trena. I jesam. I opet je to bila laž, ali moja laž. Laž koja je postala lažna. Neobično i preteško za objasniti, ali s izuzetnom lakoćom je sama sebi definiram.
Prežderali smo se ko zadnje svinje. Zapackali cijeli stan. Proizveli brdo veša koji će netko drugi morati oprati i objesiti. Više ni ne znam koliko je sati bilo kada smo posustali od borbe sa snom. Ujutro mi se Zagreb činio toliko dalek, a znala sam da sam u krivu. Popili smo još nekoliko kava, pretresli sve teme kao da više nikada nećemo pričati. Kada je razgovor počeo zapinjati i kada sam osjetila da više ne znaju što bi rekli, da im se tuga uvukla u glas i da uskoro dolazi pitanje :-Kad nam opet dođeš?-, znala sam da je vrijeme za izlazak iz snova i ponovno prihvaćanje realnosti.
Grad je i dalje bio hladan i siv, ali meni opet prepun svjetlucavih trakica i šarenih lampica. Kao takav ostat će u mom sjećanju zauvijek. Zadnje što su mi dobacili bilo je: -Ne okreći se, sine! Mahnula sam im, ubacila u brzinu, izračunala koje će stanje kilometraže biti kad dođem u Zagreb i počela s odbrojavanjem. Još jedan dio života čovjek je morao ostaviti za sobom.
Sada sjedim u svom toplom stanu gdje je baš sve moje. Svijeća baca po zidu razigrane sjene. Miris je prepoznatljiv. Miris jasmina. Miris mog doma. Gledam kroz prozor. Grad je hladan, siv i pust. Zatvaram oči u nadi da i ovdje za mene postoji poneki lunapark. Otvorim ih i pogledam…Grad je ostao isti.

- 01:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.01.2006., nedjelja

69-AŠIMA!

Dragi moji,ne bih se vratila...pa, možda...ali mislim na vas (bezbroj puta ovih dana).
Velika pusa iz ledene Slavonije...

p.s. draga mazo, ispunjavam svoje obećanje-javila sam se ;) kiss

- 09:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

27.01.2006., petak

Vraćam se k tebi...

Riiiiiingggg, riiiiingggggg!

-Molim?
-Ej, mala. Pa di si legice?
-Oho. Pa di si lega?
-Evo rintam. Ti?
-Stara priča, yebga!
-Ma daj, ajde spakiraj se i nazad!
-Mhm...evo, na pola puta sam već.
-Nego, da te pitam, jel bi mogla sutra ikako dić dupe i navratit do Ljegograda?
-Kad? Sutra misliš?
-Da, da. Šta ti nije to ok? Kontam ono, nismo te svi vidjeli četiri mjeseca, pa da nam snaša malo navrati. Ajde, svi ćemo se skupit!
-Ajd, može.
-Al jedna zamolba, ok?
-Reci?
-Nema plakanja, može?
-Moram obećat?
-A, moraš, da. Ajd se sjeti kako je to izgledalo zadnji puta... Znaš, bed je. Svima. Ovak se možemo pretvarat da je sve ostalo isto i da ćemo se u ponedjeljak opet svi vidjet u osam. Kontaš me?
-A da, ajd dogovoreno. Kaj onda? Di se nađemo?
-Evo nje! Kaj, kaj, kaj,kaj! Kak možeš tak pričat?
-Pa, inače sam kajkavka... i rođena u Zagrebu...di je zapelo, kolega?
-A da...ko papiga! Svi vi tamo na sjeveru tak zvučite, ko brdo papiga!
-Ajde, ajde, a i ti da si manje pričao bi sve drugačije završilo.
-Mene si našla palit?
-Kaj ćeš. Znaš me, znam te. Ništa, da se ne prepiremo...Na starom mjestu?
-Mhm. Dođemo po tebe ako hoćeš?
-Ma daj, pa nisam zaboravila put!
-Meni se čini da ćeš ubrzo.
-Ne. Znaš da sam ja napola uvijek tamo...Nije ovo bio moj izbor, ali ti najbolje znaš o čemu pričam. Idem sad!
-Ajd, briši mala. Čekamo te. Požuri.
-Može kulen?
-Naravno. Veliki!
-Najveći. Pusa.
-Pusa, mala. Čuvaj se.
-Uvijek.

tu-tuuu-tu-tuuu!

Idem. Napokon idem!

- 13:42 - Komentari (38) - Isprintaj - #

26.01.2006., četvrtak

Plavo i Crveno

Kad zatvorim oči, vidim plavo. Plavo je boja količine, beskraja.
Nebo je plavo, ocean je plav, sloboda je plava.
Crveno je boja vatre. Crveno je boja krvi.

Plavo je boja količine.
Ako zatvoriš malo neba u konzervu, ili uzmeš malo oceana u čašu,
oni više nemaju boje. Plavo je ostalo negdje gore, i daleko.
Kada radiš ono što želiš osjećaš se slobodan. I jesi.
Ali još uvijek nemaš boje.
Ne možeš je imati sam.
Crveno...Crveno je boja vatre i krvi. Dok ne izgoriš.
Jer ne možeš izdržati. Ako si sam.
Ako nisi, onda znaš.
Crveno je boja ljubavi.


(ti više nikada nisi sama)

p.s. Hvala ti m.p.

- 14:17 - Komentari (19) - Isprintaj - #

25.01.2006., srijeda

don't know what to say :(

Spakirala sam najdražeg u krpe, dobro ga zbundala, otvorila prozor radi sviježeg zraka (kaj je kod njega prouzročilo ogromnu bujicu nekakvih šugavih riječi- kaj me briga, iovak je moja uvijek zadnja :PPP), složila čisti veš i zasjela pred komp.
Nekakvo čudno vrijeme nas sve pere. Ono, nema neke određene motivacije koja nas pokreće. Snovi osciliraju da je to užas. Na tren pomisliš kako si se našao u nekoj nesređenoj zemlji čudesa u koju čak ni Alica nije htjela kročiti. Naravno, u toj zemlji nema slatkog bijelog zeca koji u dražesnom kaputiću nosi sat. U ovoj zemlji iskaču mutna i iskrivljena lica naših vođa (čitaj: morona) koji lažu, te li lažu...i tak unedogled. Baš sam sad malo škicala po blogu (uh bemu, ne sjećam se čijem (neka se dotični legitimira ako ovo pročita)) i tak vidim da se svim bavimo nekim glupim temama. Kakti potres u Zagrebu je važniji od svjetskih katastrofa. Dotični je to baš lijepo okarakterizirao (ajme, čiji je to blog bio ?????)! Al' valjda su naše brige najveće ili kak bi moji bivši susjedi rekli: "svaka hiža ima križa" (ja dodajem: "a neka i dva.")! Ne znam. Uskokrudno, neobazrivo i fuj. No, nema koristi od žaljenja za svim i svačim. Tak bi valjda onda bili žalosni cijeli život.
Onda kasnije vidim da se amonu zakompliciralo baš sve. Svaka čast kaj to uspijeva ispraviti i dostojno ostati normalan, da ne govorim o dijeljenju svoje intime sa svima nama . Iskreno, većina nas bi to prešutjela i ponašala se kak im je baš fino i kak nikome nije ko njima....bljjjjj!
Nakon svih tih frustracija utvrđujem gradivo maze i tt-a (znala sam jednog tipa koji je vozio tetejca i ta makina je bila odraz svega onoga kaj je njemu falilo (šteta), no to nema nikakve veze sa spomenutim tt-om-čovjek čist ko suza (ne bi nam maza predstavila neko čudovište. kaj ne draga?) Di sam stala ????Brm,brm,brm...a da!!! Nekak mi se čini da oko njih u van blogovskom životu vlada urnebesno-katastrofično-klizmatična (serem) atmosfera (ni unutar bloga nije nekaj puno drugačije). Malo se vole. Malo se mrze. Vjenčaju se. Traže razvod. Žele nove partnere. Ne žele nove partnere. I sve to u vrlo kratkom roku. I sve to za vrijeme radnog vremena. Eh, nije ni čudo kaj nemrem dobit posel kad očito nemam njihove kvalitete. Moram ponovo proučit svoj CV i malo ugurat u njega laži. Od istine nisam imala baš nikakve koristi. Netko mi je napomenuo da spustim kriterije. E da mi je vidjet tu osobu i da mi to interpretira na vlastitom modelu....ccccccc! No, nemrem reć da se ne nasmijem do suza zbog svakog mazinog, onako, ženski oštrog komentara i tt-ovog hinjenog infantilizma. Di ćeš bolje??? Da ih nema trebalo bi ih izmislit!
Onda opet postanem malo tužna jer otvaram holin blog i tamo se još uvijek zeleni, ali s istim tekstom. Lijepo sam joj rekla da takvo nejavljanje već graniči s bezobrazlukom! E draga, draga...
Sad odoh u krpe. Nije baš tak jako kasno, ali moram zgasit grijanje jer najavljuju redukciju plina. Kakti, mole nas da ne pojačavamo grijanje iznad 21 stupanj. U suprotnom nam ga budu sami zgasili! Ne bu mene nitko yebal vu mojoj kuruzi!!!Znam, znam, Kompromis! Ali beš kompromis kad su meni stopala hladna,a muž počne živčanit svaki puta kada pokušam krišom nasloniti svoja stopala na njegovu nogu...
Bum si našla ljubavnika kojem bum plaćala da mi grije noge...2kn za svako stopalo...za ostalo ćemo se kasnije dogovorit...Iovak sve završi onak! Princip je isti, sve su ostalo nijanse ;)

- 23:46 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Čovjek s mjesecom u oku

Nekako mi se učinilo da bih bilo zgodno da se pojavi neki novi datum u tom plavom prostoru...Pa, hajde da to i napravim.
Nisam baš za neke dubioze raspoložena. Nemam čak ni snage napisati kroz kaj sam sve morala proći prošli tjedan... To je tak postala zamorna i dosadna tema...
Sama sebi djelujem umarajuće...
Možda bolje da ništa ne pišem...
Skitam se tu po blogovima i malo se nasmijem uz mazu69. Holi me rastuži- nje još nema i nema....
Možda se sva ljepota rađa nakon čovjekova strpljenja...Ne znam.
Znam samo da nisam raspoložena, da mi je hladno, da ću opet eksperimentirati s kosom i kasnije žalosno zuriti u ogledalo...
Idem podgrijati jučerašnji ručak...
Idem ugasiti komp...

...Bio mi je stran i na izgled normalan, al tad mu spazih odraz meseca u oku...

- 15:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.01.2006., petak

ZNAŠ DA SI HRVAT KADA...

-All meals your parents have ever prepared contain one key ingredient
"Vegeta"
-You were still in elementary school the first time you got drunk
-You are never ever allowed to sit by an open window for fear of
catching pneumonia from the "propuh" (even in the middle of summer)
-There is a bar in your church hall that contains a 2 year supply ofBrandy
-You insist that you can spot a Serb from a mile away
-The use of vulgar language at home is unacceptable, unless it is Croatian
-English words are acceptable if used with the ending "A-T-I" which makes them Croatian..."play-ati", "study-ati"
-Your Dida mowes the lawn in knee high black socks and sandals
-Your Dida has a shot of Rakija for breakfast
-At least one family member makes his own wine
-"Sljivovica" is used not only to celebrate at all occasions, but to cure illness and as a massage lotion as well
-At the age of 13, you are allowed to go out of town with your friends
for Croatian soccer tournaments, folklore festivals and dances
-Your parents were at the function where you got drunk
-The majority of your friends are also your relatives, even if they
aren't your relatives, you refer to their parents as "Teta" and "Striko"
-You are the only kid in your class who doesn't get to sleep in on Saturdays because of
"Hrvatska Skola"
-"Kuhace" are not only used for stirring when cooking...they are also
used by Mama to beat you when there is no "siba" handy
-At least once before you've told your parents that you'll call the
police to report "child abuse" and your parents said "Samo probaj"
-Mama beat you in public on at least one occasion
-When leaving the house to go out, you always receive the same warnings(regardless of age): -"Pazi sta radis", "Pamet u glavu",
-"Nemoj me sramotit", "Nemoj da ja sta cujem"
-Sadly, if something actually does happen, somehow Mama will know before you make it home
-Mama gets pissed off at you for bringing home McDonalds saying, "sta ce ti taj junk?"
-Your parents insist that you'll end up a nobody if you don't graduate from "fakultet"
-Lunch on sundays have more courses than Amerikanci have for Christmas or Thanksgiving dinner
-You know that in addition to fruit flavoured Jello, that gelatin can also be prepared with pigs feet
- You love "pasteta", but don't like bringing it to school or work for lunch because you'd be embarassed if someone asked you what it was
-There is a slab of fat in your fridge called SLANINA
-Your mother washes the dishes before putting them in the dishwasher
-Vegetarianism is not a concept your parents understand
-All other action stops when you hear people speaking Serbian in a store somewhere and your mom starts to talk to you in english so that the serbian people won't find out you speak "their" language and start trying to be your friend.
-You have at least one short-wave radio in your house
-You smell garlic on the old man's breath behind you sitting on theklupa in church on Sunday mornings
-You live with your parents until you are married
-Mama thinks that whenever you get sick it's because you didn't eat
enough
-When upset, it isn't unusual for Tata to send you "u pizdu materinu"
-Baba and Dida wear at least 3 layers of clothing in all seasons
-Dida and/or Baka spits into a napkin at the dinner table
-Your parents turn the channel when there is a kissing scene
-Dida & Baka insist you are quiet while he watches the news even though he doesn't understand a single word they're saying. Regardless of the fact he doesn't understand what they're saying, he knows more about what's going on in the world than you do
-You never got the "Birds and the Bees" talk from Mama and Tata as you were growing up
-Whenever your parents said "vidit cemo" you knew that it meant "NO!"
-Everything that goes wrong in the world can somehow be traced back to Serbs
-Your cousin in Croatia who calls you to send him money had a cell phone before you and wears only name brand clothing
-Your relatives in Croatia think it's strange if you are not married by the age of 18
-You are only allowed to vacation in the homeland
-You are only allowed to speak Croatian at home
-You have 17 consenants in your name and only 2 vowels
-Your 13 yr old sister can out drink any Amerikanac
-You cringe when you hear the word BATINE and hide
-Your parents still prefer buying cassete's over cd's
-No one can pronounce your last name and every kid on the block has a nickname for it
-A CROATIAN wedding consists of a minimum of 1000 people, 2/3 of whic you dont even know
-.....You're still laughing your ass off cause u know every single
one of these are true!!!!!

- 11:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #