Ratnik paorskog srca

Bio je to gadan tjedan.
Istinabog, prošlo je od njega već tjedan dana ali se pamti.
Pretprošli vikend, kad smo imali goste na roštiljanju (opet, ali ovaj put na drva ) Petar se razbolio. Jadan se ispovraćao, opet dobio proljev, ali prošlo je do ponedjeljka. ili je barem tako izgledalo.
A onda je u noći s ponedjeljka na utorak mene probudila mučnina. i ispovraćao sam se kao malo kada u životu. I sjedio na šoljci jedno deset minuta neprekidno lijući. I onda se opet ispovraćao. Iduća dva dana proveo sam vukući se po kući poput krepane mačke, između odlazaka u WC i mjerenja temperature. petar se opet pogoršao pa je bio kod kuće/baka/djedova.
U četvrtak sam se vratio na posao, no tad se Najdraža razboljela. No ona je uz navedene tegobe dobila i upalu mjehura-baš je nije htjelo. tako da smo bili obitelj sraćković cijeli tjedan. Da stvar ude bolja, u petak sam dežurao, sav onako iscrpljen od bolesti, i stepenice za drugi kat su mi bile izazov. I naivno vjerujući da sam se oporavio popio sam litru mlijeka, te sam se družio s wc-om na poslu cijelo poslijepodne i večer. to vam se naime zove postinfekcijska intolerancija laktoze. Što govori u prilog da se radlo o virusu kojeg nam je Pepe iz vrtića donio.

Zato smo ovaj vikend proveli oporavljajući se kod kuće i gledajući filmove. Zaslužili smo taj odmor, vjerujem.

I vrijeme se napokon proljepšalo. Jučer sam presađivo narcise u cvjetnjak i gledao kak mo kane napokon niču i rastu. Sabljica je procvjetala, azijski ljiljani niču i bujaju a bit će i suncokreta.

Ostajte mi sunčani.