Ratnik paorskog srca

taman sam fino naložio vatru od suhe hrastovine, i krenuo po društvo na vlak, kad je počelo padati. Skupili smo se svi iza dva i nakon aperitiva pogledali van, gdeje je lilo ko iz neke stvari. OD vatre je ostalo tužno mokro ugljevlje i nagoreni hrastovi trupčići.
No, nisam ja džabe iz generacije koja zna što je NNNI na balkonu su čekala pripremljena dva električna roštilja. Nije to baš to, ali je od tave definitivno bolje. spekle su se i kobase i ćevapi i piletina, nisam primijetio da se itko žalio da hrana ne valja. I za promjenu se pojela puna velika zdjela meksičke salate.
U stvari o čemu sam ono želio pričati? Imao sam u gosstima gomilu ljudi koje sam uživo vidio dosad jednom ili dvaput, s izuzetkom moje najbolje prijateljice, koja je svojedobno vodila divan blog pod nickom nastassja. Ljudi koje sam upoznao preko interneta, i to iz jednog razloga-što imamo zajedničke interese. Što volimo iste stvari, gledamo iste filmove, čitamo iste knjige, zabavljamo se na isti način...nisam se tako opustio ne pamtim od kada. I Najdraža kaže da me bilo lijepo vidjeti da se toliko od srca smijem. Hvala i njoj, stvarno je uložila puno vremena i truda da bismo ugostili ljude koji su, u osnovi, moji prijatelji. Ali sad smo barem kuću sredili, pohvatavši zaostake koji se vuku mjesecima

Stvarno sam se dobro zabavio, usprkos kiši. Pojelo se navečer i 50-tak palačinki, te smo stali zadubljeni u priču i smijeh do stinih sati, negdje do pola 3 ujutro.

Sutradan smo prošetali po gradu između dviju kiša, jer sam znao da će im se svidjeti naša tvrđava, svakako jedna od najvećih u ovom dijelu Europe. I složili smo se da iskustvo moramo ponoviti.

Hvala bogu na internetu i svemu što nosi. i hvala mojoj najdražoj ženici nitko me tako ne razumije i nitko nikada nije toliko uložio za mene. Nadam se samo da joj znam uzvratiti istom mjerom. E, da, to je ljubav