Ratnik paorskog srca

Bilo je to prekjučer. prinčipe i ja bili sami kod kuće jer nam je mama otputovala u ZG glede ispita te upisa treće godine. I tako gledamo Aladdina, on na podu, ja na kauču, i vidim dijete se nešto češe po slabinama, nešto se tamo crveni, priskočim kadli tamo-moj pepe ima kozice! Dostigla ga vrtićka epidemija koja traje već mjesec dana. Ko pravi zdravi dečko svoje dobi nije imao nikakvih uvodnih simptoma, ni febriliteta, ni kihuckanja, ni kašljuckanja, nego se samo osuo. ja ko pravi mladi infektolog i vjerni sljedbenik svoje klinike napravim otopinu hipermangana (blagu) i natapkam mu njegove koze. navečer je lijepo zaspao a ja sam nazvao šefa da uzimam idući dan slobodno jer nema mi tko čuvat potomka. I nema, jer su baka i dida, oni koji su u penziji, baš taj dan išli na izlet u ZGB.

I tako ja njega navečer smjestim u krevet, ko ajd, naspavat ću se barem. Mda. Da nije dvaput tražio da ga pokrijem i treći put da ga smjestim k sebi u krevet. Al ajd široko je kad mamice nema pa me nije lupao nogama. i sve pet.

Jučer su se točkice počele drastično širiti, puno ih lice, kosa (gdje je neke i raščešao dok smo ih našli), leđa i prsa, a sad ih ima i po nogama ter rukama. I mažem ja ko blesav hipermanganom, popdne dođe i mamica, a navečer nastane cirkus. Dijete se češe ko blesavo, kuka da ga svrbi, ne može zaspati. Kad sam četvrti put nakon lijeganja ustao da ga smirim, pogledao na sat i ustanovio da još nije ni 3 pao sam u očaj. gotovo zaplakao. Shvatio sam da je noć propala, jer će se nastaviti u istom tonu. A ja očajno slabo podnosim nedostatak sna.Tad sam rekao da smo ga trebali cijepiti jer vrijedilo bi dati 700 kuna samo da se ovako nešto nije dogodilo. jadničak mali. i dakako zaspao je pred zoru a i mi s njim. S tim što smo mi ustali u 6,a on u 8. Došli su baka i dida, ostali s njim. A ja sam rekao k vragu i moderni principi, nek najdraža kupi tekući puder s anestezinom i donese ga kući (prirodom posla ona to može, radi na terenu) te namaže dijete. I sad ga ne svrbi, zvao ja baku. Probudio se u 8, zaspao opet u 9. A ja sam vozio auto ko da sam napušen. Draga puno bolje podnosi nedoatatak sna (po vlastitim riječima-valjda posljedica 9 godina rada u smjenama), tako da ako vam se ovaj post čini smušeni, u pravu ste. to je samo odraz mentalnog stanja njegovog autora. i da nisam provjerio svaku riječ nakon što sam ju napisao, valjali biste se po podu od smijeha. (VPPS-je li to hrvatski ROFL?). A ja sad idem užicat još jednu kavu kod sestara. Sreća da nema posla u ambulanti, jer tko zna što bih ljudima napisao. Imate vaginu, ovaj, anginu?

Trajat će tjedan dana. tješim se samo da je vikend blizu, a u nedjelju sam dežuran pa ću se naspavati ;o)