Ratnik paorskog srca

pa ljudi moji ne mogu vjerovat! Iz čista mira mi je nestao tekst posta, ostala samo slika. I ovdje u editu teksta jednostavno-nema! Da možda netko nioje moj tekst o gnojištarki protumačio kao komentar na blogpolitiku? Ako je tako evo disclaimera: ja sam muško i pišem što mislim, mislim što pišem.Nema skrivenih značenja, nema politike.

Nego, dakle gljiva: Velika gnojištarka, lat. Coprinus comatus, raste po mjestima bogatim organskom tvari, kao što su đubrišta, pašnjaci, a voli rasti i uz putove. Saprofit je, dakle nije ovisna o prisutnosti drveća. Vrlo je ukusna no jestiva je samo dok su joj listići sasvim bijeli ili tek lagano ružičasti, a oblik jajast, kao dvije najniže gljive na slici. Zbog specifičnog oblika nemoguće ju je pobrkati s bilo kojom jestivom vrstom. najbliže srodne vrste gnojištarki rastu u aglomeracijama, i sasvim su drugačijeg oblika. Jedina slična od samog početka ima klobuk crne boje sa bijelim čehicama.
Meso velike gnojištarke je bijelo i vrlo mekano, te je najpogodnije za juhe i rižota.

Kako sam bio naveo u prvoj i tajanstveno nestaloj verziji ovog posta, cilj mi je približiti fabntastični svijet jestivih gljiva široj populaciji, te pokušati otkloniti pretjerani strah od gljiva. Stoga ću opisati nekoliko 'sigurnih' vrsta u svojim postovima.

Inače gljive (MYces, Funghi), su zasebno carstvo živih bića, dakle, prema novoj klasifikaciji ne računaju se u biljke, a sasvim sigurno nisu životinje. Neću ulaziti preduboko u biologiju gljiva. Samo nekoliko riječi.
Ono što mi nazivamo gljivom u svakodnevnom govoru u stvari je plodno tijelo ili plodište gljive, koje služi razmnožavanju. zadaća mu je proizvesti spore i rasijati ih na što većoj površini. Pravo 'tijelo' ili 'stablo' gljive krije se pod zemljom, ili u stablu, u slučaju gljiva stablašica, i naziva se micelij. (grč. mykos-gljiva). većina gljiva koje skupljao za jelo može se u grubo podijeliti u tri skupine, ovisno o načinu hranjenja, te tako donekle i staništu. To su saprofiti, simbionti i paraziti. Saprofiti su organizmi koji se hrane neživom organskom tvari, kao naša gnojištarka na primjer. takve gljive obično rastu na trulom lišću, gnoju ili trulom starom drvetu. osim gnojištarki tipičan su primjer sve vrste pečurki (Agaricus) uključujući i plemeniti šampinjon (Agaricus bisporus).
Simbionti (grč sym.- skupa, bios-život) su gljive koje obavijaju svoj micelij oko sitnih završetaka korijena stabla, i stupaju s njima u poseban odnos od kojeg oba organizma imaju koristi. Takve se gljive mogu naći isključivo u neposrednoj blizini stabla za koje su vezane, a određene vrste gljiva idu uz određene vrste drveća. Daleko najviše vrsta vezano je za hrastove, osobito hrast kitnjak.
Paraziti su gljive koje žive na račun drugog organizma i nanose mu štetu. Od gljiva koje nas zanimaju mnoge žive na stablima, postupno ih uništavajući, kao recimo Žuti kruh ili Volovski jezik, a ima i par vrsta koje parazitiraju na drugim gljivama.

Za sada toliko Drugi put uz drugu vrstu, gdje i kada sakupljati gljive.
Prolsijedit ću ovaj tekst uredništvu, samo da ih zapitam kako je bilo moguće da prethodni tekst jednostavno nestane, a slika ostane? grrr!