Borim se evo već peti dan. S vremenom. Ova jugovina me ubija. Vučem se okolo ko slomljena mačka, jučer sam zaspo u deset navečer, žena me samo prekrila. A jutros sam se probudio s glavoboljom. I to oštrim pulsiranjem u desnoj sljepoočnici. U tramvaju sam bio ko polumrtav, i još sam ustao jednoj bakici. A u draškovićevoj sam čekao jebeni tramvaj 28 minuta!!!! AAAAA!!!! jebeni zetovski monopolisti. A plaću imaju ko ja.
No na poslu sam popio dva kafetina, i za divno čudo sad gotovo ništa ne osjećam. Osim kad naglo ustanem. Mislim da ću izdržati nekako. E da barem smrzne noćas. Ili još bolje, da me uspavaju pa probude prvog ožujka.
Stigla mi je pizza. idem jest.