Ratnik paorskog srca

Vikend, naravno.

U četvrtak smo nas troje otišli na Bundek poslije podne. Jedva sam spriječio Petra da ne zapliva onako u odjeći. Dijete obožava vodu. I kamenčiće. Još malo pa će ih naučiti i bacati u vodu :)) A tek kad je vidio patke...eeee koje oduševljenje. Čisto mi je napunilo baterije. a na povratku, kraj same kružne staze nađem na jednoj vrbi čitav žbun žutog kruha. za neupućene, radi se o vrsti gljive. I tako smo imali gljive pohane za večeru taj dan.
Sutradan su došli moji starci, a kako je najdraža radila cijeli dan, onda smo otišli u ZOO. Njih dvoje, moj brat, Petar i ja. mali je lud! Pričao je s papigama. Bile su neke lude papige koje su se uporno derale, a on im je odgovarao. tako ih dobro imitirao da su se ljudi skupili i gledali. Što je najbolje, lavovi i tigar ga uopće nisu impresionirali, nekako ih ne doživljava. manje živine su mu bile zanimljivije. I na kraju se dorikivao s jelenima. A ja sam u ZOO-u nabrao pola kile volovskog jezika (druga vrsta gljiva koja raste na stablu hrasta). Od njega sam jučer napravio rižoto. E, da najbolja je stvar bila kad smo češkali tapira iza ušiju. Em je smiješna živina, em se voli češkat. baš je bilo fora. eeej, češkaš TAPIRA!! Ludnica.
Idući dan smo odveli moje starce na Bundek, opet, i fino se našetali. I još je kao kruna svega došao jahač na kobili spletene grive i prišao nam da Pepe vidi konja izbliza. Ajme doživljaja!
Jučer je padala kiša, bilo je vrijeme rastanka, ja sam spremao ručak, pureći zabatak i rižoto od gljiva.
A dan ranije sam prvi put radio palačinke s raženim brašnom, 50:50. Njami! Baš volim kuhati.

A danas, što bi rekli u igri 'tropico', "Ugh! back to the grind!"