Ratnik paorskog srca

srijeda, 14.07.2004.

Povijest vatrenog oružja, dio treći...valjda.

flintlock blunderbuss

Davno je bilo otkad sam o ovome pisao. Pitanje da li koga više i zanima, Watashija baš ne viđam okolo, ali eto, nekako sam to dužan sam sebi. a dobro mi dođe i kao mentalna vježba.

No, stali smo prošli put negdje u 17. stoljeću sa glomaznim fitiljačama i delikatnim kolašicama. već od ranih 1600tih eksperimentiralo se s novim mehanizmima za opaljenje, koji bi koristili kremen, budući je češći i jeftiniji od pirita, a lakši za rukovanje od tinjajućeg stijenja.
Različiti su mehanizmi iskušani, slikovitih naziva kao što su doglock, snaphaunce, da bi na karju prevagu odnio 'flintlock'. To su one 'puške kremenjače' iz romana koje smo gutali kao klinci. zajedničko je svim ovim mehanizmima da je kremen držan u čeljustima mehanizma kada bi se pritisnuo okidač, tjeran oprugom udario u čeličnu površinu i bacio iskre koje bi zapalile primarno barutno punjenje na tzv. tavici, a ono bi prenijelo plamen dalje u glavno punjenje na kraju cijevi. Ovaj je mehanizam ostao popularan do duboko u 19. stoljeće. Flintlock je u odnosu na snaphaunce imao tu prednost da su mu udarna površina i poklopac tavice bili u jednom komadu, te je bio samim ti jednosatvniji za proizvodnju i jeftiniji. No, nijemci su nastavili usavršavati wheellock do u 18. stoljeće, budući tradicionalisti kakvi već jesu.
Flintlock je nastao izvorno u Francuskoj negdje 1612 ili tako nešto, ali se postupno proširio istiskujući ostale mehanizme, tako da su postali rijetkost već u ranom 18. stoljeću. u stvari, pokazao se toliko dobar, da su smislili čak i flintlock opaljače za topove.
jednostavnost mehanizma dala je puškarima inspiracije i za drufe stvari. tako su nastali minijaturni pištolji koji su se mogli sakriti i u rukav, višecijevni pištolji, pa čak i pokušaji oružja sa više punjenja u rotacijskom cilindru, neke vrsti preteče revolvera. Ali niski standardi rada i loši materijali im nisu dali šansu.
najpoznatije oružje ovog tipa vjerojatno je Brown Bess musketa, koja je ostala službeno naoružanje britanske vojske preko sto godina. Istinabog, malo kog je mogla pogoditi preko 60 metara, a maksimalni domet je bio oko 200, al je još uvijek bila bolja od svega prije nje.
Dva su izuma usko povezana s ovim mehanizmom: Užljebljenje cijevi i bajonet. Nekoliko se ljudi sjetilo da bi žljebovi urezani u unutrašnjost cijevi mogli poboljšati stabilnost zrna i time povećati domet i proboljnost. prvi koji je imao neke uspjehe u tome bio je Ferguson, čini mi se pukovnik u britanskoj vojsci. po njemu je i nazvana 'ferguson rifle', korištena više za specijalne namjene nego kao redovno vojno naoružanje. U američkom ratu za nezavisnost glavna prednost koju su imali neutrenirani pobunjenici bila je njihovo naoružanje lovačkim puškakam duge užljebljene cijevi kojima su mogli snajperski skidati britanks e časnike i vojnike, van dometa brown bess, koje su ovi nosili. No postupno se užljebljenje širilo i u 19. stoljeću je već postalo normalna stvar. Još jedna stvar koje su se sjetili je 'blunderbuss', kod nas poznata i kao romblon, kratka puška širokog grla u koju s emoglo nasuti svašta, od sačme do staka, starih eksera, pa i šljunka koja je na kratkom dometu mogla pokositi i nekoliko neprijatelja. Mehanizam jedne takve, iz irske, je na slici.

A bajonet je kažu dobio ime po francuskom gradu Bayonne. valjda je tamo prvi napravljen. prvi su bili takozvani čep-bajoneti, još krajem doba fitiljača, koji bi se, kako im ime kaže, nabili u cijev puške i tako ju pretvorili u kratko koplje. dakako, glavni je nedostatak odmah vidljiv-takva puška više ne može pucati. To su dobro iskusili upravo englezi u doba jjakobitskog ustanka u prvoj polovici 18. stoljeća. Jakobiti su bili pristalice Jamesa II Stuarta, katoličkog kralja kojeg su englezi svrgnuli da bi doveli na prijestolje protestanta Williama Oranskog. Stuarti su još sto godina pokušavali povratiti engleski tron, a zadnji je umro kao kardinal negdje 1807 ili tako nešto. no u svakom slučaju, jakobiti su imali puno pristalica među Highlandskim Škotima, i uglavnoms e oslanjajući na vojsku highlandera odnijeli su nekoliko pobjeda nad neuvježbanom engleskom vojskom uglavnom čistom težinom divljeg juriša. osim toga, englezi su imali te plug-bajonete koji su im efektivno onesposobili puške nakon što bi bili montirani. Onda se neki genijalac u engleskoj sjetio pa napravio takozvani 'socket-bajonet', koji se navlačio na vrh cijevi, ostavljajući ju slobodnom za punjenje i pucanje. Što zbog nove tehnologije, što zbog nedostatka ljudstva , jakobiti su popušili, a englezi se krvavo osvetili highlanderima, počinivši mnoga zvjerstva , raseljavajući ih i efektivno uništili njihov dotadašnji način života. Al to nije ništa novo za Engleze. Oni su se uvijek ponosili svojom 'civilizirajućom' ulogom. nego dkreno ja s teme.
Dakle, veliki blek i kapetan mark su tako veselo ispucavali flintlocke okolo, a malo kasnije početkom 19. stoljeća napredovala je kemija i otkrilo se nove eksplozive osim crnog baruta. Neki od njih su bili tako osjetljivi da su se palili već na malo jači udarac, i posjedovali sposobnost kao takvi zapaliti barut. Zvali su se olovni azid i živin fulminat. A o njihovom utjcaju na vatreno oružje, drugom prilikom.

- 14:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #