Sto i nesto slicica portretnih fotografija, uglavnom u dobrom izdanju, skockano i sredjeno, smijulji mi se svaki dan kad se ulogiram u mlin vremena koji je izmislio tamo neki geek iz amerike kako bi jednog dana cijeli svijet stao u jedan adresar. Da se razumijemo nisam se ni ja dao odmah. Kao stara internetska njuska odbijao sam registraciju, izbjegavao oveca drustva gdje bi se poveo razgovor o fejsu, a onda jednom kada sam se najmanje nadao ulovio sam sebe kako popunjavam obrazac za prijavu. Dogodi se pomislih, sta sad, nije prvi put, a i mozda ispadne i nesto dobro iz svega toga.
I ispao je iz ogledala jedan stariji ja. Jednog jutra moje ime u trazilicu ukucao je prvo jedan, a potom i drugi skolski, osnovnoskolski, kolega. Izbrazdana lica, oprana prolaskom dvadseset i nesto godina podsjetila su me na neminovni protek vremena. Prolaznost neko vrijeme izgurana iz fokusa opet se nametnula kao glavna tema. Gledajuci njih konacno vidim sebe. Nadvijam se nad ogledalom ne vjerujuci da sam jos jucer sam sebi izgledao mladje. I tu smo sad moj prijatelj Saša i ja, pricamo kako je tko potrosio cetvrtinu stoljeca, tko je i kako izdao svoje djecacke snove i kako bas nitko nije u kontaktu s njom.
Netko se grubo nasalio sa mnom kada mi je cijeli zivot i sve ljude koje sam ikada upoznao izvukao iz proslosti i promijesao u istoj tocki vremena. Mozda je to samo jos jedna u nizu drustvenih mreza, a mozda i nije tako dobro sto me je pronasao...
U zivotu dodju oni teski dani kada izgubis dragu i blisku osobu. U trenucima kada ti je tesko itekako cijenis svaku rijec utjehe koju ti udjele tvoji najblizi, tvoji prijatelji, kolege, susjedi.
Jednostavno pamtis bas svako lice koje je doslo taj dan kad si sahranio oca da ti stisne ruku. Bol se lakse podnosi kada se podijeli, kada nisi sam.
Danas je pokopan poljski predsjednik Lech Kaczynski. Ispratile su ga stotine tisuca njegovih sunarodnjaka i prijatelji koji su dosli sa svih strana svijeta unatoc blokiranom zracnom prometu u vecini Europe. Nas tamo nije bilo. Iz nase kuce nitko se nije pojavio. Poslali smo brzojav sucuti i ispricnicu jer eto daleko je Krakow da bi se islo autom, a i skupo je, sutra je radni dan, neki nemaju putovnice... Izgovori koji lose zvuce...
Slovenski predsjednik Turk uputio se na dalek put. Ivo nije. A mogao je, ako nista drugo pricekati Turka kod motela Plitvice pa dalje zajedno, a i trosak je manji...
Ovako ispali smo sebicni i neosjetljivi zbog malo vulkanske prasine iako je upravo taj Lech Kaczynski bio jedan od rijetkih predsjednika koji je dosao nasem Ivi na inaguraciju.
Jedan narod izgubio je oca, a mi susjedu nismo otisli na sprovod.
| < | travanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Slike iz djetinjstva sa tu i tamo kojom aktualnom temom
>> moji, a meni najdrazi...<<
Kad nebo primi boju tvojih ociju...
1999.
O Balasevicu!
1988.
O vojsci!