Panonski Utd.

petak, 04.01.2008.

U Bukurestu ni besne kere (4)

Posljednji dan naseg boravka u Rumunjskoj zapoceo je obilaskom Bukuresta. Vjerovatno 31. prosinac nije najidealniji dan za takvo sto jer je puno toga ukljucujuci neke muzeje bilo zatvoreno.
Kao sto sam vec pisao Causesku je znacajno izmjenio izgled grada i pretvorio ga u siroke bulevare, a sve je zacinio izgradnjom druge najvece po povrsini zgrade u svijetu, danas znane pod imenom Palatul Parlamentului Izgradnja je trajala 5 godina, a prekinuta je revolucijom 1989. Naknadno postojala je cak i ideja da se sve skupa srusi, no ipak su odlucili dovrsiti ovaj megalomanski projekt. Causesku je htio nadmasiti Pariz pa je bulevar koji vodi prema ovoj zgradi širok 71 metar, a dugacak 3 i pol kilometra! Ako nista drugo docek Nove godine na ovom trgu prosao je bez guzve :)

Dok setate Bukurestom zamjetno je da je stranih turista relativno malo. Par autobusa iz Srbije, grupica Talijana i drustvo iz Francuske je sve sto smo sreli. Kad smo vec kod Francuza, oni su imali veliki utjecaj na razvoj i izgradnju Bukuresta. Uocljivo je to prilikom razgleda grada pocevsi od trijumfalne kapije pa nadalje. Iz tog razloga neki ovaj grad zovu i Pazirom istoka. S druge strane zamjetan je i ruski utjecaj u arhitekturi pa Bukurest nosi i naziv Moskva Balkana.
Najvisa zgrada je ona InterContinetala visoka 100m.
U Bukurestu ima lijepih zgrada, muzeja, parkova i mene je sam grad s te strane ugodno iznenadio obzirom da su mnogi govorili kako se nema sto vidjeti.

Crna strana ovog grada su napustena djeca odrasla na ulici. Iz autobusa sam vidio dva klinca kako na minus ko zna kolko snifaju ljepilo. Prepusteni sami sebi bauljaju gradom bez buducnosti i bez nade. Veliki broj takve djece navodno je rezultat sto je u Rumunjskoj dugo godina bio zabranjen pobacaj, pa su onda mnogi ostavljali djecu u sirotistima odmah po rodjenju...

Rumunji su nizi od nas, tamniji, crne kose i ako me sjecanje dobro sluzi nisam vidio nijednog celavog ili procelavog Rumunja. Zene nisu ljepse od nasih iako je mozda ovo samo moj subjektivni dojam. Naravno, ima zgodnih Rumunjki :) crnokose su i karakteristicnih ociju.

O hrani ne bih mogao puno reci jer nismo imali vremena za pravi posjet nekom od restorana. Oni koji su isli kazu da je hrana odlicna, a cijene povoljne. Ja sam probao samo šaurmu, neka verzija kebaba, ali sa piletinom.
Od piva probao sam njihovo navodno najbolje Ursus. Nije bas nesto, recimo u rangu sa Karlovackim, pitko, ali ne daje povratni okus. Upuceniji kazu da je Temisvarsko pivo puno bolje pa vrijedi probati :)

Cijene su prihvatljive, iako tehnika, odjeca pa cak i posjet kaficu nije nista jeftiniji nego kod nas. S druge strane jeftin je javni prijevoz (Metro povratna karta 4kn) taxi, pivo u ducanu (o,5L oko 4 kn), novine (recimo Playboy samo 16kn) itd.

Za Bukurest je karakteristican jos i veliki broj salona za erotsku massagu koji se naveliko reklamiraju po hotelima. Iz tolike ponude nije lako izabrati, a ukoliko nemate vremena ici do njih ili traziti ih po gradu, one dolaze kod vas u roku 15 minuta, pa ko voli nek izvoli :)

Ako se netko odluci ici do Bukuresta autom neka se drzi rute Beograd - Pozarevac pa uz Dunav do Djerdapa na Turnu Severin. Brze i krace od ovoga ne moze. Samo cuvajte se zime i snijega jer voznja po prijevojima planine Miroc dok je s druge strane Dunav nije nimalo ugodna :)

Na kraju iz ove lijepe zemlje vucem pomjesane dojmove. S jedne strane dragi ljudi, otvoreni, pristupacne cijene, lijepi krajolici, lijepi djelovi Bukuresta, a sa druge strane je ona tamna strana napustene djece, napustenih pasa, losih cesta, sirotinjskih kvartova...

Bilo kako bilo vrijedilo je vidjeti i nadam se da ce se jos koji put ukazati prilika da ovu veliku zemlju malo bolje upoznam. Do tada do vidjenja Rumunjska!

04.01.2008. u 22:01 • 6 Komentara • Print • #

četvrtak, 03.01.2008.

U Bukurestu ni besne kere (3)

Sjecam se da sam kao klinac film o Drakuli dozivio kao najstrasniji ikad vidjen. Pola filma sam proveo skrivajuci se ispod pokrivaca, ali svejedno nocima nisam mirno spavao. I tako nakon dvadeset i nesto godina nasao sam se u "njegovom" dvorcu u Transilvaniji.

Jednovnevni izlet u dvjestotinjak kilometara udaljeni Bran (ne onaj Norveski :), Brasov i Sinai otegnuo se na visesatno putovanje, jer su eto bogati Rumunji (da, ima i takvih) odlucili Novu godinu docekati u brojnim zimovalistima koja se nalaze u ovom kraju. Nepregledna kolona dobrih automobila podsjetila me je da uvijek ima onih koji dobro zive, a kad u zemlji zivi 22 milijuna stanovnika i broj takvih mora biti poveci. Da su Rumunji lukav narod govori i slika da se iz kola hitne pomoci koja naravno imaju prvenstvo prolaza redovito zalijepi jos tri cetri auta koji onda poput neke gusjenice jure po sredini ceste.

Prva postaja bio nam je grad Sinaia i dvorac Peles. Istog je sagradio u 19. stoljecu prvi rumunjski kralj Karol I, koji btw uopce nije bio Rumunj vec Nijemac, za svoj uzitak, ali eto nije se puno nauzivao jer je umro samo dva mjeseca po zavrsetku gradnje. U dvorac se ne moze bez njihovog vodica i bez šlapa koje smo obavezno morali navuci na cipele. O tome na sta lice te šlape bolje da ne pisem :) Unutrasnjost dvorca je čista raskos koja se tesko moze opisati rijecima, a navodno je i prvi dvorac u Europi koji je imao struju, centralno i sva ostala cuda onog doba. Za vrijeme Causeskove diktature bio je zatvoren za javnost, a on je tu primao svetske face, naravno obucen u svoje sivo odijelo...

Nastavak putovanja vodio nas je nekim lokalnim cestama manje zakrcenim prometom, a s pogledom na prekrasni krajolik okovanim u bjelinu snijega. Ubrzo dvorac Bran ukazao se pred nama iako zapravo to i nije dvorac vec bivsa vojna utvrda, koja je kasnije pretvorena u kraljevsku rezidenciju u kojoj je ponajvise boravila njihova omiljena kraljica Marija.

Irski pisac Bram Stoker odlucio je Drakulu smjestiti bas u ovaj dvorac jer mu se cinio najprikladnijim za takvu pricu, a vjerujte mi da bolje od ovog nije moglo :)

Rumunji nisu previse odusevljeni pricom o Drakuli niti su na kraju krajeva za njega ni znali sve do 1990 godine kada je knjiga prvi put prevedena na Rumunjski, jer je Vlad Tepes koji je posluzio Stokeru za ovu pricu, Rumunjima povijesna licnost. Doticni Tepes nosio je nadimak "Nabijac" jer je imao obicaj ljude nabijati na kolac, a koliko je uzivao u tome govori i podatak da je uobicavao jesti medju svojim zrtvama.

Ipak kako sve to skupa privlaci turiste iz cijelog svijeta valjalo je isto i unovciti, pa su brojni suveniri sa likom Drakule, a da li on zaista ne postoji upitali smo se nakon sto nam se na ovoj slici koja je slikana u dvorcu i koja prikazuje od cega je dvorac izgradjen ukazao neki cudan lik :)))

Nakon Brana vec u vecernjim satima uputili smo se u Brasov. Veliki grad u planinskom podrucju gdje je temperatuta te noci bila -11 C i gdje su nas docekale neociscene i zaledjene ulice stargo grada.
Brasov je po svemu atipican rumunjski grad, zapravo ogledni je primjer srednjeeuropskog grada, sto i ne cudi obzirom da su ga gradili Nijemci i Madjari. Brojne znamenitosti ukljucujuci i najpoznatiju tzv Crnu Katedralu kao i veliki broj stranih turista ugodno nas je iznenadio.

(i jos jedan nastavak pa gotovo :)

03.01.2008. u 20:48 • 2 Komentara • Print • #

U Bukurestu ni besne kere (2)

Sivilo i magla prekrili su Bukurest to popodne kada smo konacno ulazili u grad. Blizina Dunava vjerovatni je krivac sto ovaj grad, barem zimi, rijetko kada bude sunceve zrake. Poznati šav globalizacije našao je svoje mjesto i u glavnom gradu Rumunjske. Brojni autosaloni nagurali su se na zapadnom ulazu, iako Dacia dominira, voze Rumunji i druge marke, mozda Škodu ponajviše.

Naravno da sam u glavi imao neku svoju sliku kako ce to sve izgledati, no prvi dodir sa gradom šokirao me je jer nisam ocekivao bas tako tezak prvi dojam. Velike stambene visekatnice, potamnile s vremenom, bez balkona i sa raznim kreacijama domisljatih stanara dale su do znanja da tu zive oni koji sa cca nekih 200 EUR mjesecno, ako i tolko jedva spajaju kraj s krajem. Sivilo jednostavno dominira, a dojam pojacavaju bezbojni tramvaji koji su onako pravi socijalisticki, cak bez ono malo šarma što imaju neki zagrebacki pratramvaji koji nam jos voze gradom.

Rumunjska jos nije u eurozoni, a kako stvari stoje nece ni biti jos jedno duze vrijeme, pa je prioritet bio zamjeniti eure u leje. 1 lei cca 2 kn, sto olaksava preracunavanje cijena, iako zna unijeti zabunu jer vam onda sve djeluje jeftino. Sam novac je plastificiran, nepoderiv i ne guzva se, a relativno je nov jer su Rumunji nedavno izvrsili denominaciju skidanjem veceg broja nula. No da bi ste promjenili novac morate dati putovnicu, jer sve se zapisuje i cijelu postupak dosta dugo traje. Rekao bih ostaci socijalistickog razmisljanja.

Dolazak u hotel donio je prvo iznenadjenje, pozitivno. Zaista nisam imao nikakva ocekivanja i spreman na sve ugodno sam se iznenadio kad sam vidio da tri zvjezdice potpuno opravdavaju svoju ocijenu, cak sta vise, soba je bila uredna, sa TV (70 programa ukljucujuci HBO i jos neke premium kanale), klimom, biffeom, fenom, internetom itd. Hotel je bio cca 10 min voznje od centra, u blizini jedne od tri linije metroa koji voze gradom i sa tramvajskom stanicom pred nosom.

Vecernji obilazak zapoceli smo voznjom kroz siroke bulevare i brojne trgove od kojih je vecina napravljena po sistemu kruznog toka, ali sa jednom zanimljivoscu, a to je da neki kruzni tokovi imaju semafor :)
Causesku koji je skoro cetrdeset godina vladao ovom zemljom, poprilicno je izmjunio izgled grada, planskim rusenjem cijelih kvartova i probijanjem velikih aleja, toliko širokih da sam stekao dojam da u dvomilijunskom Bukurestu tesko moze biti prometnih cepova.

Naravno da su u ovo doba godine svi europski gradovi okiceni, ali Rumunji su tu posebna sorta. Cim smo presli granicu vec u prvom vecem selu docekale su nas bogato okicene ulice i dvorista di se domacini jednostavno natjecu koji ce vise lampica ukljuciti. Ni Bukurest nije drugaciji. Svaki trg ima po bor, a na piati Unireii dominira visoki umjetni bor.
Za Bukurest su karakteristicni psi lutalice kojih navodno ima i 200000, ali mi ih i nismo vidjeli tako puno, tek tu i tamo koji i jedan koji je uredno spavao u ducanu shoping centra :) i jedan copor koji je vrlo neprijateljski reagirao na pokusaj fotografiranja :)
Na povratku u hotel uzeli smo taxi koji po zakonu svi moraju biti obojeni po ugledu na NYC u zuto. Dacije cine valjda 90% voznog parka bukurestanskih taxista, a cijene su prihvatljive, otprilike 30 kuna za voznju od 10 minuta ili 5 km. No, valja biti oprezan jer medju 8000 taksista uvijek ima i onih koji bi od stranca rado uzeli koji lei vise. Na engleski u taksiju zaboravite, iako engleski vecina mladih sasvim dobro govori, ali starijima je njemacki puno blizi, ili recimo francuski, cak toliko da rijetko tko kaze hvala na rumunjskom vec svi koriste merci

(u iducem nastavku "Gdje se sakrio gospodin Drakula")

03.01.2008. u 10:37 • 2 Komentara • Print • #

srijeda, 02.01.2008.

U Bukureštu ni besne kere (1)

- Kamo ides? U Bukurest? Sta ces tamo!?!?

Otprilike ovako je izgledala reakcija vecine kojima sam rekao u kojem gradu cu docekati Novu 2008.

Ideja za docek Nove godine u 1200 km dalekom Bukurestu stvorena je jedne nedjelje u listopadu kada su otpale destinacije poput Pariza ili Budimpeste.

Odlazak u zemlju Drakule i najmladju clanicu EU organizirala je tek jedna zagrebacka agencija za fer cijenu. Krenuli smo u 18h iz Zagreba preko Beograda i Vrsca na Temisvar u Rumunjskoj. Ruta koju su odabrali u agenciji, ali i ruta koju je preporucio Michelin route, na kraju se pokazala kao promasena, jer zbog zaista losih cesta cijelo putovanje oduljilo se na nevjerovatnih 21 sat. Od toga treba oduzeti po sat na svakoj granici izgubljenih u pecatiranju i skeniranju putovnica.
Kao sto rekoh cestovna mreza u Rumunjskoj je u ocajnom stanju. Gradovi su povezani obicnim cestama koje prolaze kroz mjesta i koje vape za novim slojem asfalta. Jednostavno od Beograda do Bukuresta zaboravite na pravolinijsko putovanje jer ruta vise izgleda na izlist EKG nalaza...No na granici je svejedno potrebno kupiti vinjetu :)

Kad smo jednom konacno izasli iz rumunjskoj mraka (svice u ovo doba godine tek iza pola osam) ugledali smo svu sirinu Dunava kod grada Turnu Severin. Djerdap, zajednicka investicija ondasnje SFRJ i Rumunja obuzdao je Dunav na tom dijelu, a ujedno sluzi i kao most i kao granicni prijelaz...

Suncani dan otkrio je kako se zapravo zivi u juznoj Rumunjskoj. Stare Dacije, zaprezna kola, socijalisticke benziske i ducani sa polupraznim policama.

Nedovrseni nadvoznjak zarastao u travu dok iz obliznje kucice istrcava zena da rucno spusti rampu

Unatoc sto su kuce trosne i stare svaka ima satelitsku antenu i brdo programa prevedenih na rumunjski.

Kod Severina odvajamo se od Dunava i krecemo prema Craiovi, jednom od vecih gradova na putu prema Bukurestu. Ravnicarski predio i nesto bolja cesta uz pogled na tesku industriju koja je nekoc bila glavna grana socijalisticke Rumunjske, te brojni putokazi i oznake kilometraze davali su do znanja da smo sve blize cilju.

U Pitiestiju, gradu 100 km od Bukuresta, proizvodi se Dacia, sada clanica Renault - Nissan grupe, auto za koji se sve vise trazi i kod nas, a Rumunjima je glavno prijevozno sredstvo. Ovaj grad znacajan je za putnika namjernika jer od te tocke pocinje autocesta, dasak prave europe nakon sati i sati drndanja i truckanja.

(kraj prvog dijela)

02.01.2008. u 22:27 • 12 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>