Panonski Utd.
nedjelja, 20.06.2004.
Punica mi rece da licim na Schumachera
Ma di me nadje, ja i Schumacher. Ajd da je rekla da vozim ko on, pa jos nekako, ali da licim...
Nema veze, na kraju sam ipak to prihvatio kao kompliment, ipak red je red, mora se.
Danas je taj Schumacher opet pobjedio. Utrka u USA je bila puna nesreca i odustajanja, na kraju kroz cilj je proslo samo njih osam i naravno oba crvena Ferraria. Svi drugi imali su problema, ali njima nikad nista. Najgore je prosao Ralph koji je sa preko tristo zuno u zid, ne znam zasto jer su se u to vrijeme na RTL vrtile reklame. Uglavnom gadno je izgledalo. Vadili su ga 20 minuta, a Mihajlo je to promatrao svaki put kad bi prosao kroz ciljnu ravninu. Ne znam, ali da se to mom bratu dogodilo ma nema buraz sanse, parkirao bih bolid sa strane i isao na mjesto nesrece. Ne kuzim kako moze voziti cijelu utrku poslije i to tako skoncetriran. Ok, javili su mu iz boxa da mu je brat ok, ali svejedno.
Inace sam start je protekao u dominaciji Renaulta. Alonso je sa devete stigao na trecu poziciju, a Trulli sa zadnjeg na jedanaesto mjesto. I taman kad sam pomislio da nam ide ok, Alonsu pukne guma.
Ne mogu nasvrljati ovaj post, a da ne spomenem Sata. Momak je preticao sve odreda na stazi. Malo se gurkao, ali nema veze. Bio je sjajan. E i Misko je pretekao zamisli Barichela na startno ciljnoj ravnini, a ko fol imaju iste bolide. Aha...
Montoyi su poklonili crnu zastavu, opet ne znam zasto jer ne kuzim Q njemackog, a Minardi je dosao do PRVOG boda.
Trulli je Renaultu donio pet bodova u bolidu koji je djelovao kao da ce se svaki cas raspasti, a i otpadalo je stalno nesto s njega.
Na kraju sta reci. Spanjolci su jos jednom ispali sa nekog velikog natjecanja, a Porugalci cekaju nase u 1/4 finalu. Eh da, sto se babi snilo...
