Korak od sna

Foto:Pixabay.com

Nije da je život stao. Računi se platiti moraju. Ukrajinski civili i dalje ginu, a kada neki Rus slučajno pogine, Moskva viče da je Amerika teroristička zemlja. Da su Obama i Merkel 2014. rekli stop Putinu, svijet bi bio normalnije mjesto.

Opet se ratuje na Bliskom istoku. Cinici bi rekli da je to normalno stanje stvari za bliskoistočne prilike. Ako nekim čudom otvorite Stari zavjet (znam da knjige i tiskovine su nepopularne, u hrvatskim javnim knjižnicama najbolje idu kuharice, bez zafrkancije), onda vidite da je cijela povijest židovstva, povijest nekakvoga ratovanja.

Ali nešto je globalno loše u zraku. U gigantskom sukobu Metuzalema, Amerika treba birati između dva čovjeka koji su odavno trebali biti u penziji, između Bidena (za kojeg se iz aviona vidi da nije baš najbolje) i Trumpa, koji se uspješno pretvara u dijete. Ako Amerika ne funkcionira, svijet je u kaosu.

Priznajem da mi sve više na živce idu spike ljudi koji govore da je prije bilo bolje. Bilo je drugačije, ali i za Hladnoga rata bilo je ovako neizvjesno, Rusi (tada pod nazivom Sovjeti) jednako su se prijetili kao danas s nuklearnim holokaustom. Jugoslavija je bila zemlja u kojoj je inflacija bila način života, a koliko su vrli Jugoslaveni bili uspješni u svakome pogledu, svjedoči činjenica da se ta vrlo uspješna država raspala u jednom vrlo uspješnom ratu u kojom su malorusi zvani Srbi izveli više omanjih genocida, koji se doduše čini kikirikijem spram onoga što velerusi rade u Ukrajini gdje već dvije godine ravnaju cijele pokrajine sa zemljom, gdje ubijaju i siluju sve što hoda i gdje su oteli tisuće i tisuće ukrajinske djece. Napravili bi to sve Srbi, samo nisu bili sposobni, a i Hrvati su varali, naime, naoružali smo se, iako je Budo Lončar imao druge planove.

Ali taj kretenski osjećaj da nešto dubinski i istinski nije u redu, svakako je u zraku. U noći dok ovo pišem, zelenjava na Markovom trgu provodi nekakav performans dok im se Jakuševec urušava, ZET propada pred očima (cijelo vrijeme se vozi po ljetnom rasporedu jer nema dovoljno buseva i tramvaja) i slično. Zagrebu, Zagrebu, nemaš sreće.

Dakle, blesava zelenjava, kada je osvojila Zagreb, progasila je kupovanje rezervnih dijelova za ZGH opasnom prijevarom. Kako nitko od njih nije vidio u životu pet minuta pravoga rada i nije očito otvorio haubu auta (ili bilo čega na 4 kotača, naravno oni su za 2 kotača), oni su prekinuli uhodani uvoz dijelova s Dalekoga istoka. Kako mi šulkolega već 10+++ godina u tome poslu, jednom kada prekineš uvoz dijelova, nemoguće je praktički uspostaviti zadnjih 5 godina ikakav uvoz. Teško ili nemoguće je opet pronaći tranšu uvoza jer Zapad i zelenjava su natjerali Kinu i Indiju da smanje proizvodnju zbog emisije plinova, pa odjednom ima manje svega. Jest da je Bandić bio čovjek dostojan lika u Puzovim romanima (ako niste skužili, riječ je o Kumu), ali usred korone tako nešto napraviti. Ako se čega plašim, onda se plašim vlasti sastavljene od zelenjave i lizača oltara. Sačuvaj nas Bože zelenih i "poštenih" u politici.

Jedino što ću se složiti da je prije bilo bolje, to su muzika i filmovi. Žalim što mladi odrastaju uz lošu i muziku i mobitele. Kada sam ja bio mlad, onda smo pravili teške gluposti. Kao što su to svi pravili kada su bili mladi. Jer biti mlad, znači biti glup. Uglavnom su te gluposti se prepričavale usmenom predajom, često su bile izmišljene i začinjene, ali mogao si se ipak obraniti.

Sada ako si mlad, napraviš nešto glupo, odmah te netko snimi i evo tebe na TikToku. Ili cijela nacija čita tvoju prepisku u Jutarnjem listu.

Dao bih puno novaca da se malo vrijeme popravi. Neka bude nam svima dosadno. Neka se svi dosađujemo.

U cijelom svijetu sve ide u krivom smjeru. Kako se ni u Americi, ni u Rusiji, ni nigdje ne moeže naći netko, netko tko je sposoban i s malo vizije? Čudo jedno. Opet ću se sutra ujutro čuditi sam sebi zašto sam neispavan.

Pero Panonski, 888. put