Korak od sna

Ako je vjerovati hrvatskoj wiki (koja je trash po sebi), hrvatski izrazi za backup su pričuvna kopija, rezervna kopija, sigurnosna preslika i/ili sigurnosni duplikat. Kada su se u devedesetim pojavile tipkovnica i slične riječi, nisam mislio da će zaživjeti. Ali bio sam u krivu. Puno toga je u informatičkom žargonu se kroatiziralo. Backup je ostao backup. Možda zato što je izraz kratak.

Inače za Juge, Savez komunista Hrvatske odbijao je štampati časopise o informatici. Ako su vas zanimale te teme, put kioska, beogradska i slovenska izdanja. Kada je doajen hrvatskoga novinarstva Boro (Borivoj) Jurković odlučio pokrenuti prvi gaming časopis, dobio je sve blagoslove vodstva NIŠP Vjesnika. Časopis imenom Pilot Video, doživio je samo tri broja u proljeće 1985.

Boro Jurković bio je jebeni genije, čovjek koji je disao novinarstvo, jedan od doajena hrvatskoga SF-a. Ali jebiga, Boro je napravio neoprostivi grijeh. Naime, mudra SFRJ, priglupa komunistička država, zabranjivala je u početku uvoz kompjutera/računala. Odjednom je ispalo, barem u tri broja, da klinci i omladinci imaju komodorce i spektrume, da programiraju, da prate zapadne igrice. Oprema se švercala iz bratske Austrije i Njemačke, na sve moguće načine. Ispalo je da unatoč zabrani države s početka osamdesetih, pol omladinske Hrvatske ima neki stroj na kojem programiraju i igraju se. A pošteni jugoslavenski omladinac tuguje za jednonogim i ne pomišlja kršiti zakone SFRJ. 88 pendreka za 88 godina druga Tita.

Još tome je država ekipi oko Branimira Makanca baš u to vrijeme dala slobodne ruke da se u SRH rade kopije suvremenih kompova (npr. čuveni Ivel Ultra, o nastanku njega i bratske opreme, pogledati izvanredni dokumentarac "Život na 8 bitova", uz Makanca, junaci filma su Zorislav Šojat i Miroslav Kocijan) i kakvo sad igranje na kompovima. Treba poticati kupnju domaćih kopija. Koji su za rad i učenje. Ne za gaming. Boro je završio bez časopisa i iako nije bio partijac, dobio je ribanje od drugova iz partije.

Znam da ljudi kao Velimir Srića, koji je bio zadnji ministar znanosti u SRH, pokušavaju prodati spiku da SRH bila informatizirana (pod Srićom se stvarno krenulo naprijed i napravljeno je puno, to se mora kazati), ali skoro do samoga kraja osamdesetih država, odnosno SRH se aktivno borila protiv informatizacije. Jedan plastičan primjer. DHMZ (tadašnji RHMZ) traži ministarstvo znanosti (SIZ znanosti, SIZ= samoupravna imbeciln... interesna zajednica) dvije PC kante 1987. za izradbu modela prognoze. Dva PC-a.

"U prvoj polovici mjeseca studenog na prijedlog Znanstvenog vijeća predan je Komisiji za investicije SIZ znanosti SRH zahtjev za nabavu 2 PC tipa Olivetti RIZ M-24. Na sjednici Komisije 16. 11. 1987, godine zahtjev je odbijen jer su dinarska i devizna sredstva za 1987. godinu već rasporedjena. Zbog toga će Zavodu zahtjev biti vraćen s uputama za postupak podnošenja zahtjeva za nabavu kompletne opreme za 1988. godinu, a ne samo računarske. Kao podloga za nabavu opreme trebaju prvenstveno poslužiti potrebe navedene u Prijedlozima programa znanstvenoistraživačkih projekata za razdoblje 1986-1990. Nabava računala i druge opreme pomoću sredstava koja bi se osigurala kod SIZ znanosti nužna je za realizaciju prijavljenih istraživanja. Trenutno je gotovo nemoguće ta sredstva osigurati u Zavodu."

Informatizacija SRH. How yes no.
U odnosu na Rusiju smo bili 30 godina ispred.
Ali na Zapad.

Aha. Backup. Dakle, svake godine ja usred ljeta, u srpnju ili u kolovozu radim backup. Nekada na diskete. Pa onda su došli CD-ovi koji su se pržili s najvažnijim stvarima. Pa DVD-ovi. Neke stvari i na USB stickove. Pa onda 2011. prvi eksterni disk. Pred 5 godina drugi eksterni disk. Sve na čemu radim u tome trenutku, to ide na USB stick. Ne volim cloudove. Nikada ne znaš kada će Kina ili Rusija razjebati servere.

I tako ja i ove godine, pred tjedan, dva, radim backup. I onda shvatim da sam prošle godine preskočio isti. Jer sam usred ljeta 2022. radio nešto kao mutav. Prekarijatu, zaboravljivost ti je srednje ime. PC mi je na umoru, jednostavno je prestar. Mislim si, konju jedan, dvije godine nisi backup radio. Mislim jesam, ovaj sitni. Ali, svaki tren ti može kihnuti komp, a kaj buš onda?

Imam neke dokumente još iz 1998. na prvom eksternom disku. Nisam siguran, jednom kada umrem, hoće li nekome trebati. PDF-ova imam... Samo Bog zna koliko. Jedna jača solarna oluja i sve će to nestati. Ali barem sam ove godine napravio veliki backup. Napravite i vi svoj, ako niste!

Pero Panonski, 886. put