Korak od sna

Ovoga ljeta, nije da nešto pametno radim (ovaj mjesec jedan plaćeni radni dan, pa si računajte, doduše hrpa stvari još besplatno, po principu "bolje išta pisati nego si žile rezati"), čitao sam dvije stvari. Prvo su feljtoni Tina Ujevića. Ujević je naš najveći štokavski pjesnik. Fran Galović je pak kajkavski. Prije Prvoga svjetskoga rata muvali su se u istim kulturnjačko-pravaškim krugovima. S time da je Galović ubijen u Srbiji 1914. na bojištu u domobranskoj uniformi, a Tin 1955. u Jugoslaviji koja je progonila zato jer je za Drugoga svjetskoga rata, ni manje, ni više nego radio. Nije bio u ustašama. Nije bio u ratu. Samo je puno prevodio i objavljivao u novinama. Iza progona je stajao Miroslav Krleža, megaloman čije kulturno djelo zapravu guši hrvatsku kulturu i kojega za 50 godina nitko neće više čitati. Dok Ujevića i Galovića hoće. Ivo Andrić je 1950. rehabilitirao Ujevića i to više da bocne Krležu, nego iz nekoga pretjeranog humanizma, ali svejedno za onu vlast, Ujević je bio i ostao ustaša. Iako nikada nije bio nacionalist. Kao i još jednom pravašu, Silviju Strahimiru Kranjčeviću, Hrvatska im je bila premala. Njihova domovina su svemirska prostranstva.

Ujević je, među ostalim, bio vrstan novinar. Ono što mene odvaljuje su njegove žalopojke na turizam iz 1930. Koje su jednako onima našima danas. Dakle, sezona traje prekratko, nema kapaciteta i osim mora i sunce nema sadržaja. Dakle, 1930. Danas je 2014. U ovoj prokletoj i tužnoj, nadasve nesretnoj zemlji znaju se problemi, ali nitko neće mrdnuti prstom. Ovo sa Šibenikom, sukob biskupa Ivasa i lokalne lijeve mlađarije, ilustrira tu našu nesreću. Ako je grad turistički, onda je buka sastavni dio noćnoga života. Točka. Bilo gdje, bilo kada, buka je dio turizma. Doduše, Šibenik muče neki drugi problemi. Specifičan grad Dalmacije, onako u isti tren tvrdo lijevi, tvrdo komunistički, a s druge strane tvrdo hrvatski (Split je za Juge stvarno nije disao nešto megahrvatski, dok Zadar je oduvijek bio desno-nacionalistički, pa je preuzeo primat u suvremenoj Dalmaciji, a stoljećima je bio glavni grad te hrvatske pokrajine), u suvremenoj Hrvatskoj doživio je havariju industrije i društveni raspad. Jedan nesretan grad kojemu treba mjesto pod suncem, a mladi su važni dio toga. Ima više mladih Šibenčana u Zagrebu, nego u Šibeniku. Dakle, dragi biskupe, odite u ljetnu rezidenciju, odite u neki samostan, pustite mlađariju da pije, puši i da se veseli. Mladost treba biti lijepa, a ne u zabranama. Ali, RKC u Hrvatskoj ne poznaje mlade. RKC u Hrvatskoj mrzi mlade.

Cijela država je u nekom čudnom stanju zahvaljujući Josipoviću i retardu Milanoviću. Međunarodna izolacija. Razpidili su ova dvojac podosta međunarodnih faktora. Razgovarao s dva pametnija stara čovjeka koji se malo više kuže u diplomaciju od mene i ako Grabar-Kitarović ne dođe na vlast, Ameri će se svetiti. Trenutno im treba stabilnost na ovome području, sjedokosi naginje Rusima, plus toga štitio je Perkovića i Mustača što je pak raspizdilo Merkel. Neviđena kaša. Dakle, događaju se čuda. Po prvi put u životu, ove zime glasat ću za HDZ-ova kandidata. Zaklopit ću nos i zaokružit tu ženu. Pred pet godina, kada je bio drugi krug, bio sam blizu da glasam za Bandića, ali jednostavno, ne bih mogao živit sa sobom da sam glasao za njega. Prekrižio sam listić. Ali, ova žena je diplomat, ima normalne životne stavove i u jedno sam uvjeren; ako Josipović ostane i Karamarko dođe na vlast (budite sigurni, Manolić Junior je sljedeći premijer), vladat će idila među tim dvojcem. Kolinda će barem Manolića Juniora poslat u vražju mater, odnosno Amerikanci će ga disciplinirati preko nje.

Sad će možda neki graknuti, pa što nismo neovisna država. Naravno da nismo. Sad smo dio američkog lagera. Trenutno su za ovo područje od Amera određeni Englezi i ova dvojica, Sjedokoliki i Zoka Preponaš njih slušaju. Nekako je ipak bolje da maknemo posrednike (Engleze), pa da budemo donekle sretnija američka kolonija. Jer ova količina beznađa koji ovo dvoje sinova komunista proizvode, ovo je gore i od 1992. i 1993. A te su dvije godine bile gadne. Dakle, sasvim otvoreno. Sad je ogavno. Ako ostane Josipović, bit će još gore. I to dobro znate. Pa samo glasajte za njega, vaša krivica bit će veća.

U očekivanju neke prilike za emigriranje,
lijepo vas pozdravljam.
Pero Panonski
P.S. pjesma tek tako :) bez obzira na temu ...