Korak od sna

Nekad je na današnji dan bio navedeni državni praznik. Kada se slavio, uglavnom je uvijek bilo lijepo. Danas je u zoru i u jutro više puta padala kiša i bilo je izrazito ružno. Sve je nešto ružno i proklete poplave koje su zadesile Srijem i Slavoniju i dvije nam susjedne države, Srbiju i BiH. Ove budale na vlasti se međusobno gložu. A ja slušam Arsena, nešto sam se zakeljio za album Kino "Sloboda". Opasno dobra postava muzičara. Čudesno dobri aranžmani Mate Došena, nepogrešivo osamdesete.

Meni se život po dobrom starom običaju vječno komplicira. I dosadilo mi to. Nada je najgora kurva, koju treba upucati s 9mm. Po nadom mislim na nadu, onu filozofsku, kakvu već, ne na nekakvu osobu. Mislim došlo je do toga, da čovjek sve mora pojašnjavati. Ovo je doba lažnih isprika, doba u kojem nitko nije iskren, a tko je dovoljno glup da bude iskren, najebe. Ali, ajde, ja pretjerujem, svako doba je takvo doba. Jedino što se u ovom doba kriza sve jače vidi.

Ali treba se živiti. Navodno, život teče dalje. Ne bih baš puno znao o tome. Meni se nekad čini da život može teći unatrag. Čudno je kada više nemaš ništa pametno napisati na svome blogu na kojem si deset godina ostavljao svoje misli.

Kako bih volio da pišem nešto radosno, da se mogu nečim dobrim pohvaliti, da mogu pisati nešto pametno, ali sve što sam imao reći, čini mi se da sam rekao.

Čuvajte se svi.
Zagrlite one koje volite.
I zaboravite da živite gdje živimo.

Pero Panonski