Blog po mjeri Branimira Bilica
Samo se dubokoumne misli ovdje mogu procitati. Autor pise iskljucivo standardnim hrvatskim jezikom, ne koristi profani jezik ulice, nikada tesku rijec nije kazao i Stjepan Babic ga u srcu drzi.
Vjesnik Sve ostale novine su cisto smece. Vjesnik rulz !
(Bilo nekad sad se spominjalo. I Vjesnik propao. Link je na tiskaru, koja isto propada.)
Kontakt adresa Pere Panonskoga
Pa ako trebate gazdu ovoga bloga vezano uz bilo kaj, pisete na panonijablog@yahoo.com.
Preporuka za citanje
Vodim vec poprilicno ovaj blog, vise manje uspjesno.
Tekstovi mi nekad nisu bas na razini, ali ovi ispod jesu.
** Serija postova Cenzura na dejstvu
** Malo o Panoniji
** Zvonimir Červenko
** Zagreb nekad
** Pape i Hrvati
** Presuceni kulturocid
** ZETova antilogika
** Raveno Čuvalo
** Enciklopedija u Hrvata
** Seks u Hrvata
** Drago Britvic
** Should I stay or should I go ?
** To be or not to be ?
** HSP+HSS+HSLS ?
** Panonska drzavna pjesmarica
** Tko vlada Hrvatskom ?
** O Srbiji
** Slobo : lik i nedjelo
** Teorija bloga
** Teorija antibloga
** Kako je u paklu
** Kako su prodani Srijem i sjever Backe
** Biti Poncije Pilat
** Tko je vladao Hrvatskom ?
** Spegelj & HOS
** Nisu vjera u Boga i religija nogomet
** Zasto je desnica jedina progresivna
u povijesti Hrvatske ???
** Prica o pentekostalcima ...
** Zasto sam desnicar ...
** Izgubljene generacije
** Pismo mrtvim Vukovarcima
** Dalmacija u srcu i dusi ...
** Antifasisticki temelj Europske unije je floskula
** Fanaticni ateisti vs. fanaticni krscani
** Kad odrastem hocu biti Zoran Sprajc
** Kako biti uspjesan hrvatski politicar
** Hej Miki, hej
** Po tisuciti put o regionalnim pitanjima
** O jezicnome jedinstvu Srba i Hrvata
** Foto-esej : Mirogoj
** Pravo na srecu
** Boris Dezulovic; istinski zao tip
** Hrvatska, Zagreb, problem identiteta
** Al' sta bi s gundjalom k'o ja ?
** Jos jedan jezicno-regionalni post ...
** Zasto sam za ulazak u NATO
** Zaustavite Facebook !!!
** Bog – odgovornost – vjera
** Captain je satnik, a ne prokleti natporucnik
** Turke je trebalo pustiti haracit po Europi
** Hitler&Karadzic: u alternativi je spas ...
** Kako je Denis Kuljis markirao zivotni vjeronauk
** Vukovar i Viktor Novak
** Gospel u Hrvata
** Dan Reformacije
** Tezak zivot u Hrvata
** Nista nova, nista nova...
** Dajmo kapitalizmu sansu
** Zasto ce Hrvatska zauvijek biti katolicka zemlja?
** Hoce li ikome faliti Filozofski fakultet?
** Zasto je ovo najgora kriza?
** Jadni mali napaceni Hrvati ...
** Stipica i Savka
Službeno su raspisani izbori, iako je ova cijela godina do sad bila kampanja. Infantilna i blesava kampanja, koja se svodi na razinu vrtićke djece, samo što djeca su djeca, pa imaju izgovor za svoje djetinje ponašanje, a političari su navodno odrasli ljudi. Istina, djeca s vremena na vrijeme pokazuju puno veću razinu odgovornosti.
Danas je zanimljiv dan. Rođendan je Eugena Kvaternika, suosnivača Stranke prave, koji je rođen 1825. u Zagrebu, jednoga u gradioznom nizu nesuđenih hrvatskih svećenika. Iako je završio život tragično u Rakovičkoj buni, Kvaternik je bio intelektualac širokih obzora. Za današnji post možda je najvažnije njegovo djelo "Hrvatski glavničar ili putokaz k narodnoj obrtnosti a kroz ovu k narodnjem blagostanju" iz 1863. u kojoj je htio pripraviti hrvatskog čovjeka na kapitalizam. Po Kvaterniku baza hrvatske ekonomije kapitalističkog tipa trebaju biti trgovci i obrtnici. Sitni poduzetnici koji se trebaju onda udruživati u veće cjeline, jer ako se to ne dogodi, onda će doći krupni strani kapital, pokupovati nas i bit ćemo zavisni o stranom kapitalu u vlastitoj zemlji. U to doba se stvorio kakav-takav poduzetnički sloj koji je nestao nakon 1945. Tmurna Kvaternikova predviđanja o tome kako će nas pojesti strani kapital ispunila su se u neovisnoj Hrvatskoj. Dakle, ako je 1863. Kvaternik više-manje vidio kamo Hrvatska može otići, a jako se malo ljudi bavilo ekonomskom znanošću, onda kako danas nema nikoga kao npr. Rudolf Bićanić pa da napiše nešto kao što je bila "Ekonomska podloga hrvatskog pitanja" (1938.)
S druge strane, danas je i Dan reformacije. Na današnji dan 1517., zabrinuti katolički redovnik, augustinac Martin Luther stavio je na oglasnu ploču Schlosskirche u Wittenbergu svojih 95 teza, teološki spis na latinskom u kojem se obrušio na indulgencije. Mic-po-mic, iz teološkog gunđanja nastao je cijeli pokret i Zapadna Crkva se raspala za koju godinu. Inače Rimu je trebalo tri godine da odgovori na prigovaranje dosadnog njemačkog redovnika, a tada je bilo prekasno, a pet godina nakon Lutherova objavljivanja dotičnih teza, u istoj vitenberškoj crkvi služit će se evangelička reformirana liturgija. Protestantizam je iznjedrio kapitalizam. Kako je protestantski Zapad sve manje vjerovao i sve više postao ateističkim, time pohlepnijim, tako sve manje kapitalizam funkcionira. Najtragičnije je da je Kina najveći kapitalist na svijetu. Marxa mi.
Da se vratimo u domaću kampanju. Mediji su već SDP proglasili apsolutnim pobjednikom, cipelare HDZ kao skupčano dijete na podu (a nije da nisu zaslužili, svakako većini HDZ-ovaca se mora upisati grijeh propusta, možda najgori od svih grijeha) i sve kao da je riješeno. To jednoumlje koje vlada medijski prostorom je opasno. Pluralizam ne postoji. Ako je već pravosuđe došlo u tu fazu da je u stanju optužiti vladajuću stranku, onda valjda postoji nekakav nivo demokracije u Hrvatskoj. I HDZ i SDP igraju tu igru teške isključivosti, a novinari uglavnom su na istoj razini. HDZ, SDP i mediji bi htjeli da u Hrvatskoj bude dvostranačje. Nema gore stvari.
Govori se o svemu u kampanji. Kako nas dvije najveće stranke misle izvući iz ovoga ekonomskog gliba u kojemu ekonomija lagano umire, posla nema, svi stagniraju, to apsolutno nitko ne govori. Činjenica je Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Ali zar stvarno uvijek sve u Hrvatskoj mora biti tako cinično i tmurno?
Ne mogu više slušati kako umišljeni kvaziintelektualci prozivaju stranke da imaju loše kampanje. Mislim HDZ ima svoju klasičnu kampanju. Koja se pokazala u pet od šest slučajeva jako uspješnom. Ne hvata HDZ glasače s FFZG-a, ne glasaju za HDZ Mate Kapović (veliki demokrat po vlastitom priznanju ne izlazi na izbore) ili Srećko Horvat, ne glasa za HDZ prosječni hrvatski novinar, za HDZ glasaju HDZ-ovi glasači kojima takva pacerska kampanja super leži.
Inače, mene fascinira da HDZ stvarno više nema nijedan medij pod kontrolom. Primjerice nesveto trojstvo hrvatskog djelička Interneta Index.hr, t-portal i net.hr će napraviti valjda kolektivni harakiri ako SDP ne dođe na vlast. To je sve tragikomično jer t-portal je u vlasništvu njemačkog T-com koji je jedan od glavnih nositelja divljeg kapitalizma u Hrvatskoj, Matija Babić je po vlastitom priznanju nekakav jugonostalgičarski pobornik apsolutnog kapitalizma, ekipa s net.hr su uglavnom Babićev kadar, dakle takva ultimativno kapitalistička ekipa podupire jednu navodno socijaldemokratsku stranku.
Preskačem dnevnike, preskačem vijesti jer mi idu i HDZ i SDP na živce. Sve je tako infantilno. HDZ se pravi kao da do sad nisu vodili Hrvatsku zadnjih 17 od 20 godina i kao da su oni oporba, usto ludi Srbi i poremećena Srbija radi sve u svojoj moći da sve podsjeća na 1990. i onaj period pred rat, na Kosovu je puzeći rat, Bosna i Hercegovina je objektivno pred raspadom i mogućim ratom, u Hrvatskoj SDSS slijepo sluša Beograd, ali nema više JNA i stvarno su pred izumiranjem, doduše jednako tako su i Hrvati u Hrvatskoj pred izumiranjem. Sve te neke čudne kombinacije svih tih blesavih detalja HDZ-u daju krila.
Sve mi se više čini da SDP moli Boga da ne dođe na vlast. Također mi se čini da npr. Linić shvaća u kakvim smo govnima i da jedan dio SDP-a se nada da će ostati oporba. Po svemu sudeći, SDP-u su veći problem Radimir Čačić i HNS, nego HDZ. Mislim mediji, 95% medija daje apsolutno prednost Kukuriku koaliciji. Na kraju, ta neobjektivnost i opće navijanje za jednu stranu moglo bi koštati SDP izbora.
Desnica je pak stvarno u banani. HSP i A-HSP izlaze skupa, ali dok je god Đapića, ništa od glasova. HČSP i HSP-AS izlaze skupa, trebao im se pridružiti HRAST, koji se raspao zbog neuspješnog pokušaja preuzimanja HRAST od strane Kaptola i HBK. Zvonko Bušić je sletio iz svoga sna i valjda shvatio da mu nema mjesta u nimalo romantičnoj hrvatskoj politici. U međuvremenu je sklepana i treća desna koalicija pod meni socijalističkim imenom "Savez za Hrvatsku" s Goranom Dodigom, Milovanom Šiblom i Željkom Sačićem, a prijatelj mi kaže da im se pridružio Josip Jurčević. Koliko još ima stranka na ovom dijelu hrvatske političke scene, bolje ne pisati. Objektivno, da sve sve ove stranke i pokreti ujedine, mogu bez problema uzeti 15% glasova. Ali ovako, meni se čini, nitko živ ne ući u Sabor. Eventualno po jedan mandat po grupaciji. Anto Đapić je i dalje najveća prepreka ikakvom jedinstvu. Sve ovo ide HDZ-u na ruke, jer će dio glasača dati jednostavno HDZ-u glas, da im ne propadne.
Negdje između svega ovoga životari već pomalo dosadni HSLS. Da se razumijemo, ljudi iz HSLS-a govore pametne i dobre stvari. Kao i prije svakih izbora. Nakon izbora, sve to zaborave. Zbog povijesti i povijesne uloge HSLS-a, trebalo bi ukinuti HSLS-a. Šanse na izborima su im jednake kao rascjepanoj desnici.
Dragutin Lesar je pak najveći trn u oku svima. Jedini koji ima nekakav rast i njegovi Laburisti će biti "iznenađenje" izbora. Navodnici zato, jer će jedino hrvatski "lijevi" mediji se čuditi da kako taj Međimurec može ući u Sabor. Sram ga bilo. Nema nikakvih šansa izvan kajkavskih županija, ali tu će SDP-u pojesti puno, puno, puno glasova.
HDSSB je klasa za sebe. Proći je sasvim dobro, barem tri mandata. Stranka s vizijom i s know-how.
Kao elementarne nepogode, u Sabor ulaze gradonačelnik svih neobrazovanih Hrvata Milan Bandić i njegov zamjenik Željko Kerum. Jurčić možda ako se Hercegovci u Hrvatskoj i Kaptol dogovore oko toga, ali ti glasovi su rezervirani za Bandića. Ipak je Milan ljubimac RKC u Hrvata.
Što je najgore, nakon izbora nitko neće moći sastaviti vladu. Tri mjeseca će se probati sklopit vlast, a onda sve ispočetka. Vječna kampanja.
Pred tjedan dana, prošli petak, imao sam upravljač u ruci i bio sam pred "teškom" dilemom, gledati Raymonda na RTL2, Mišaka na HRT2 ili gledati Peti dan na HRT1. Nakon 5 sekundi razmišljanja, odlučil sam se za ludu familiju Barone. Barem čovjek zadnje što vidi na teveju je nešto smiješno i zabavno. Jučer sam pak bio odsutan od teve ekrana i stavio sam snimati Peti dan. Naime, ja se ne odričem klasičnog videa. Zadnje vrijeme je postalo ne moguće kupiti prazne kazete, ali to i je dalje najbolja stvar za manevriranje i snimanje. Pomalo se plašim kaj bum ak mi crkne video. Kakav crni DVD.
Što god da čovjek mislio o Makoviću, Letici, Zidiću i Viskoviću, te sretnoj majci Vuković-Runjić, ljudi su više-manje televizični, iako drugu sezonu sam prestao gledati, pomalo su mi dosadili. Ali ova nova ekipa, to ne mogu gledati.
Dolazim iz sloja, što bi se ruski reklo, zvanog inteligencija. Stvarno dugi niz pismenih predaka koji su svoju crkavicu zarađivali pod hrpom režima isključivo od intelektualnog rada. Imam love-hate odnos s knjigama, jerbo uz raspelo, knjige su mi u domu bile na pijedestalu vrijednosti. Sam imam VSS. Nije ovo nekakva samohvala, nego ja navodno pripadam ciljanoj publici te emisiji. Ali ovu ekipu koja trabunja, to ne mogu gledati. Čitao sam svašta u životu, morao sam, filozofske literature sam se dosta načitao. Upoznat sam s epistemološkim gibanjima i suvremenom filozofijom. Nije da mi nešto pretjerano pomaže u životu, ali snalazim se u tim glupostima. Ali ja te ljude ne mogu slušati. Slušao sam različite svađe u životu, nevjerojatno kako lako pojedini intelektualci iz rasprave krenu u sukob na granici fizičkog obračuna, ali više-manje, sve su to bile super rasprave.
Ankica Čakardić. Čuo sam nešto za nju. Nikad je nisam prije vidio u životu. Da žena može biti toliko antipatična, toliko nekako hladna i tako nekako netelevizična. Strašno nešto. Ne mogu je gledati, ne mogu slušati. To mi se rijetko kad u životu dogodilo, ja sam uvijek u nekom filmu "cijeli svijet mi je prijatelj" i svakoga, ali svakoga treba poslušati, ali s ovom gospođom, to mi nekako ne ide.
Živo me zanima kakva je gledanost ove emisije.
Zna li netko kako doći do iste?
Ovo je jedan od onih blogova Faza 4. Zadnja opaska
(Ne)tipičan Hrvat koji previše godina piše svoje misli.
Ovdje od 2004. :)
Faza 3. Jos naknadnija opaska
No dobro, nakon dve godine i mjesec dana almost-cooliranja, konacno sam cool :)
Faza 2. Naknadna opaska
Preko 850 postova, 150++ pojavljivanja na Naslovnici
(2005: 3X,
2006: 12X,
2007: 27X
2008: 25X
2009: 11X
2010: 8X
2011: 8X
2012: 10X
2013: 21X
2014: 8X
2015: 4X
2016: 4X
2017: 1X
2018: 4X
2020: 1X
2022: 2X
2023: 3X
2024: 3X),
preko 20 godine egzistencije, pojedine teme iskljucivo postoje na ovome blogu i nigdje drugdje, ta zaista ovaj blog nemre postat cool. :))
Faza 1.
Opaska
Ovaj blog nikada nece postati cool ili nekaj slicno. Pise ga studentsko stvorenje (bilo nekada, odavno diplomirao), onaj od 3 milijuna Hrvata sto misli da je svu pamet sveta popil. Ako se pitate kae s ostalih milijun Hrvata, oni su, naime u penziji.