Odlazim...
Kapi kiše miluju mi lice, gubeći se među suzama...
Sjaj u očima zamutio mi je pogled...
Kap kiše pada na tlo, nestajući u lokvi....
Zelim biti ta kap...
Zelim nestati u padu...
Stopiti se kao i sve kapi...
Postati jedno...
Nestati...
Stajem u lokvu...
Zaboravljam na kap...
Brisem suze s lica, dizući pogled...
Pogled koji mi pada na jedan mladi par...
Zaljubljeni su...
Vidi se po načinu na koji drži njezinu ruku...
Nježno držeći njezinu nadlakticu prislonjenu uza svoju...
Milujući joj dlan isprepletenih prstiju..
Hodaju polako...
Korak im je spor...
Nikud ne žure, kao da imaju svo vrijeme svijeta...
Pričaju smiješkajući se jedan drugome..
Upijajući poglede i ne staju...
kao da se ljube pogledima, a grle riječima...
Mladić vjerno drži kišobra, pazeći da nijedna kap ne dodirne njegovu Kap...
Kap koju drži na dlanu, ne dozvoljavajući da ju druge povedu sa sobom...
Da se stope...
Pretvore u lokvu...
da--
Nestane...
