Mad world
Počinjem se gubiti u ovome svijetu...
Prošlost je ponovo pokucala na moja vrata... kao i uvijek dopustila sam joj da uđe... slaba sam... nemogu bez nje... nikada neću ni moći... da nema nje... ne bi bilo ni mene i sve ovo ne bi imalo smisla...
Hladan povjetarac prošao je kroz moja vrata i odnio sa sobom sve moje toliko cjenjene listiće... listiće koji su se sretni što još uvijek postoje... makar i kao posljednji... opuštali viseći na mojim slabim grančicama skrivajući moju bijedu... uljepšavajući tu prazninu... čineći me tako jednom od njih... stvarajući krinku... sve je nestalo..
Ostala sam sama...
Zar nam naša vlastita i toliko uzvišena prošlost može toliko nauditi? Kako!!??
Prošlost u kojoj živim i pomoću koje proživljavam ovu toliko surovu stvarnost!?
Možda sam se previše zadržala u njoj? I sada me nastoji istjerati? ili sam se samo izgubila u njoj stvarajuću svoj svijet...
Da... izgubila sam se u svom vlastitom svijetu... nešto se dogodilo... sve moje sjene su se pomutile... moje drveće je počelo gubiti lišće... vile su izgubile moć... vukovi su podvili svoje repove...ruža je pustila krvavu suzu koja je potekla niz njeno krhko tijelo...
Zašto se to događa?
Zašto moja svijeća nakon toliko godina počinje gubiti svoj plamen?!
Zašto se moj svijet počinje gasiti?
My wolf is crying...
My rose is bleeding...
and
My candle seems to fade away
INTRUDER
Uljez! Tako je... možda je uljez ušao u moj svijet.. .samo tko? Kome sam dopustila da uđe u moj svijet?! Tko se usudio iskoristiti moju moć i kročiti svojom tamom u jedinu iskru mog postojanja koja me odvajala od ove surove stvarnosti i činila drugačijom?
Dopustila sam ti da uđeš... primila sam te za ruku i uvela kroz vrata svog još netaknutog svijeta... dok si prelazio prag, gledala sam te sa suzama u očima... bila sam sretna...
Dok si kročio preko tog praga, jesi li primjetio da se moje suze, klizeći niz moje lice, pretvaraju u sitne kristale?
Kristale koje su moji jednorozi skupljali u svoje rogove... skupljajući tako svu moju tugu i sreću u jedno... upravljajući mojim emocijama... održavajući stabilnost moga svijeta...
Jesi li primjetio?
While my world is turning gray...
And the cold breez doesn´t seem to be stopping...
And all of my creatures have crawled away...
Trying to hide their selfs from that cold Breez..
Here down on Earth...
Sjedim na balkonu... gledam u nebo... prekriveno je gustim oblacima... sa pokojim tračkom svijetlosti koja se nastoji probiti poput vapaja za spas...
Osjećam se kao da se nalazim u nekoj velikoj kupoli..
Kupoli prekrivenoj tim nebeskim oblacima...
Oblacima koji zatvaraju taj svijet, stvarajući barijeru...
Barijeru koja me odvaja od mog svijeta...
Svijata koji plače...
While I was lying there in my agony...
Thorn apart from my world..
Little Herimt came and took my pain away...
Dok sam ležala u svojoj agoniji...
Odvojena od svog svijeta...
Došao si... ispričao si mi kako tvoj svijet počinje mjenjati oblik...
You came... you told me about how your world is changing shape... and that something´s wrong...
Spojeni u agoniji odlučili smo skupiti snage da spasimo naše svjetove..
Primio si me za ruku...
You took my hand...
And I took yours...
You looked deep into my eyes,
While I was emracing your touch...
We wrapped our bodyes around each other...
I sware I could feel your body shacking...
And than...
Something happend...
Little crystal from my eye felt on our lips...
Combining them together...
Bittersweet kiss...
Plame se uznemirio...
Dva svijeta su se spojila...
Započela je bitka...
Bitka protiv povjetarca koji pokušava raznjeti maglu naših svijetova...
Iznenada...
Oštra tišina presjekla je bitku...
Poteka je krv...
Povjetarac je bivao sve tiši...
Nestao je...
Odjednom našli smo se ponovo u našim svjetovima...
Bitka je konačno završila...
Ostao je samo bolan krvavi trag...
Odlučili smo izbrisati tu bol iz naših svjetova...
ali nikako je i zaboraviti....
Vukovi su zapjevali tužnu pjesmu...
Vile su zaplesale svoju najtužniju skladbu...
Potekle su suze...
Maleni kristali prekrili su gorke tragove krvi...
Pretvarajući ih u žarko crvene kristale...
Than came the unicorns with there magic horns...
And gathered all the bloody crystals...
And rolled them into one...
And There She was...
As beautifull as she is...
Standing in her bittersweetnes to remaind us of all the pain that once cought our worlds...
And to never forget that bittersweet kiss that combain our worlds...
And saved it from falling apart...
And that´s the bittersweet symphony of The flower that we here...
Down on Earth know...
by the name...
RoSe...
That´s the symphony of the Red Rose...
Mad World - Alex Parks
|
