dok sam bila mlađa, zaljubljivala sam se svakih pet minuta i užasno "patila" zbog svih slomljenih srca. i moje je bilo slomljeno koji puta, valjda sam zbog toga sada ledena kraljica koja i na jogurt puše da se ne opeče. kako sam rasla, zaljubljivanja su postajala ozbiljnija i pretvarala se u ljubav. međutim, na prste jedne ruke mogu nabrojati koliko sam puta zaista voljela. svega dva puta.
moja prva velika ljubav je bio On. i danas me ponekad štrecne u trbuhu ako ga nenadano sretnem. a znam se i uhvatiti da se provezem ispred njegovog stana iako mi ta ruta ni u kom slučaju nije bila usput. šta mogu, nekad je jednostavno jače od mene. ali, bili smo osuđeni na propast. on bolesno ljubomoran, ja željna koketiranja s novim ljudima. nisam ga imala namjeru prevariti, koketiranje je jednostavno hranilo moj ego. a on takvo nešto nije mogao podnijeti. bilo je tu još sitnica koje su bile nevažne dok je bilo ljubavi. čim je ljubav malo splasnula, sve mane su izašle na vidjelo. i moje i njegove. i veza je pukla. ne podnosim da me netko guši, da moram u strahu izmišljati isprike zašto sam sa prijateljem kojeg poznam 6 godina duže nego Njega otišla na kavu.
druga ljubav je Robi, moja sadašnja polovica. bio je sve što On nije. nije bilo važno gdje sam, s kim sam, samo da se njemu vratim na kraju dana. vjernost se podrazumjevala pa nije bilo potrebno sumnjati. nisam sanjar i svjesna sam da ljubav ne traje zauvijek. po meni su to gluposti. odnosno, ona se ne gasi, samo mijenja svoje oblike. od svega je najvažnije da postoji prijateljstvo i poštovanje. uostalom ,žuži je to najbolje rekla: nakon 5 godina braka, sa svakim je isto..