optimalna temperatura pri kojoj nemam nikakvih posljedica je nekih 25 °C. tada se osjećam najugodnije i mogu se posvetiti stvarima oko sebe. svaki stupanj manje predstavlja kočenje mog živčanog sustava. tada samo mislim kako mi je hladno i kako se ugrijati. o čemu uopće pišem? jučer je šef ušao u ured i svisnuo koliko mu je bilo vruće te naredio da se ugasi grijanje. usljedili su pogledi nevjerice smrznute mene i kolegice. znamo da je vani i više nego ugodno ali u uredu je optimalna temperatura tek kad je vani 50 u hladu. sve bi vam trebalo biti jasno kad napomenem da nemamo klimu iz jednostavnog razloga što nam ne treba budući da u uredu nikad nije toplije od 19°. svako jutro me sestra ispitivala kao kakvu luđakinju: dobro, jel znaš ti kolika će danas biti temperatura? kako možeš oblačiti najlonke a vani je tako toplo? umrijet ćeš od vrućine! e, baš se me te štrample spasile od termalnog šoka i općeg pothlađivanja jutros sam opet upalila grijanje. bolje da se oni malo raskomote nego da kolegica i ja nazovemo da u ponedjeljak nećemo doći jer smo prehlađene