sjedim jučer na sisačkoj šetnici, nakon dobrih sto godina, lagano ispijam sok i slušam o najnovijim društvenim događanjima u svome gradiću. otkad sam se odselila, nemam pojma šta se s kim događa pa su ove rijetke kave dragocjene injekcije informacija...
Šta ima s tvojom sestrom, jel ti smeta u stanu?
Ma kakvi,rekoh,našla si je tu nekakvog dečka pa stalno dolazi kući. Možda ga znaš, to ti je onaj..
On? Ali, Pando, on ti hoda s Nekom.
Šališ se?!
Ma kakvi, hoda s tom Nekom i još jednom. Baš sam ga prošli vikend vidjela da je s jednom bio do ponoći i da je ona otišla, a da je s drugom bio poslije. I nije da on to baš nešto sakriva, onako ti on to, pred svima.
a meni mrak na oči. u tom trenutku ga vidimo kako prolazi. pitam frendicu dal na njega misli jer sam se nadala da postoji mogućnost da se ne radi baš o njemu. da, to je on. ma on će moju sestru zajebavat! odjurim doma i kažem joj šta sam saznala. ona prvo šokirana a onda i razočarana: A tako se dobro pretvarao. Ma, raspitat ću se ja još..
na kraju smo saznali da ove dvije nisu jedine, te da dečko harači i po metropoli. kako i ne bi, zgodan, nabildan, pun love... sreća pa mi sestra ne obraća pažnju na te stvari pa je na njegov mobitel slijedio jedan zasluženi odjeb..