užasno je teško i naporno živjeti sa dvije karakterno nespojive osobe. u situaciji kada je jedna od njih mlađa i pomalo razmažena sestra, a druga odabranik srca željan pažnje, sve miriši na propast. svatko od njih hoće nešto, odmah i sad, i doslovno osjećam kako pucam na komadiće dok me tako rastežu svatko na svoju stranu. najgore je što se nisu zapitali kako je meni. jesam sebična, hoću da netko pomisli i na mene. ako još jednom čujem "daj joj/mu reci", vrištat ću. dosta mi je izigravanja mirovnih snaga. na poslu sto problema a kad dođem doma, gdje bi trebala biti moja oaza mira i spokoja, nailazim na još gore stvari. dođe mi da se ni ne vraćam kući... a danas je još i valentinovo, dan zaljubljenih. a meni dođe da svojoj ljubavi odšarafim glavu..