zbog ovo posta ću ispati najobičnija nezahvalnica i kuja, ali tko sam ja da idem protiv činjenica... naime, radi se o božićnom poklonu mog dragog. budući da sam protiv nekog velikog trošenja, rekla sam mu da mi mora nešto dati za božić ali da to bude nešto osobno i najviše do 50,00 Kn. sve ostalo je i pretjerano a i osjetim na svojim leđima. i tako se dragi jednog lijepog dana zaputio u nove pobjede u obliku kupovanja poklona...
božić je i ispod improviziranog bora, jer nikakav drugi ne stane u naš stan, moj poklon. i njegov, ali to nije sad bitno. vidim, lijepo je zapakirano i nema šanse da je to njegovih ruku djelo. sranje, znači da nije poštivao pravilo "max 50 kn". otvorim poklon a tamo parfem, laura biagotti-aqua di roma. hm, volim onaj njen drugi miris, "lauru". pomirišim ovaj - fuj, kako smrdi, ko s placa!
"ma, super je, baš mi se sviđa", besramno lažem čovjeku u lice. nema smisla da mu kažem da apsolutno nema ukusa što se tiče parfema. i zašto mi je to uopće kupaovao kad mi ne treba, već sto drugih stvari? kao svaka prava sponzoruša, koja imalo drži do sebe, počnem razmišljati koliko ga je platio. znam da ovaj parfem koji sam htjela košta nekih 150,00 kn. znači da je i ovaj tu negdje. al nije ni približno dobar pa je možda i jeftiniji. svejedno ga je puno platio, pogotovo što je imao budžet od 50,00 kn. kakav bi on bio ministar..
ja: "koliko si platio parfem?"
on: "da ti ne bi rekao!"
ja: "reci, tak i tak ću otić u parfumeriju provjerit"
on: "ti si najobičnija vještica i znam da ću prije krepat nego što ćeš me ti pustit na miru a da ti ne kažem koliko košta. 350,00kn"
ja: "molim, jesi ti normalan?! ovo sranje si toliko platio?! ko ti je uopće rekao da mi kupuješ parfem, jebo te parfem, imam ih milijon! treba mi nova maskara, sjenilo, rumenilo, krema i šta ja još znam, a ti kupiš to?! i zašto mi onda nisi kupio onaj koji sam htjela a ne ovo smeće koje smrdi!"
on: "pa prodavačica mi je rekla da se taj tvoj više ne proizvodi. a ovaj ti smrdi?! e vidjet ćeš kad ćeš idući put nešto dobit za poklon!"