nisam tip koji pati na romantiku, u filmskom smislu. više sam realistična, možda čak i pretjerano. naravno da kao svaka curica volim pogledati neki srcedrapajući film i tuliti kao sirena, ali da se moj dečko ponaša kao junaci takvih filmova, brzo bi poljubio vrata.
volim dobivati poklone za neke naše važne datume ali da to budu sitnice. svakako da preferiram zlatni lančić pred čokoladom, ali ako će kupnja skupog poklona značiti zalaženje u još dublji minus i da će se taj poklon prebiti preko mojih leđa (ili novčanika) - hvala lijepo, čokolada je super. svi ti problemi zbog glupe predblagdanske euforije kupovanja raznoraznih i pretežno nepotrebnih gluposti koje poklanjamo kao dokaz na nekoga volimo. znači li to da oni koji si ne mogu priuštiti kupnju poklona za drage osobe ne vole nikoga?
ovaj mjesec nemam pretjerano puno novaca. nepredviđeni izdaci nastali u prošlome (pas mater javnom bilježniku koji za ovjeru kredita, tj. svog potpisa na tom ugovoru, uzima 1200kn), duboko su se odrazili na stanje moga računa zadnjih dana. naravno, mogu u minus i bespotrebno se zadužiti ali čemu? da skupim poklonima dokažem da imam novaca i time napraviti magarca i od sebe i od drugih? ove godine nikome ništa ne kupujem. dragom ću prepržiti jedan cd, a svi ostali će dobiti moju neograničenu ljubav.. i puse!
a ova romantika sa početka posta? pitala sam ga sinoć dal me voli. rekao je: volim te i sad i voljet ću te kad budeš stara i bez zuba. ah, kako romantično ili...??