Kupi mi majko fen da zaližem kosu i postanem njen

subota, 27.10.2007.

"...i sve od kragujevca do kilimandžara..."

"...Ali tu i jest čitavo zlo! U riječima! Svi iznutra posjedujemo svijet stvari, svatko svoj svijet stvari! A kako se možemo razumjeti ako u riječi koje ja izgovaram stavljam smisao i vrijednost stvari kakve su u meni, dok ih onaj tko ih sluša neizbježno prihvaća sa smislom i vrijednošću koje imaju po sebi, svijeta kakav on unutra posjeduje? Mislimo da se shvaćamo; nikad se ne shvaćamo!"

L. Pirandello
- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.10.2007.

Pitanja koje me muče već duže vrijeme..molim pomoć!!!

Zasto ljudi naruce dupli cheeseburger, veliku porciju
pomfrita i light coca colu???

Zasto zene ne mogu da stave maskaru zatvorenih usta?

Zasto je rijec "skracenica" tako dugacka?

Zasto, da bismo ugasili Windows, moramo prvo kliknuti na "start"?

Zasto ne postoji hrana za macke s ukusom misa?

Zasto je igla koju upotrebljavaju za eutanaziju
sterilna?

Sigurno ste vec culi za neunistive crne kutije u
avionima... Zasto ne proizvode citav avion od takvog
materijala?

Zasto uvijek jace pritiscemo tipke daljinskog kad su
baterije skoro ispraznjene?

Zasto peremo ručnike koje smo koristili poslije kupanja?
Zar ne bismo trebali biti cisti u trenutku kad se
brisemo njima?

Zasto piloti kamikaze nose kacige?

Kad zadavis strumpfa, kakvu boju on tad poprimi?

Kako table s natpisom "zabranjeno je gaziti travu"
dospiju na sredinu travnjaka?

Sta je to covjek pokusavao da radi onog trenutka kad je otkrio da krava daje mlijeko?

Zasto se "odvojeni" pise sastavljeno, a "svi zajedno"
rastavljeno?

Ako zelim da kupim novi boomerang, kako da se rjesim starog?

Zasto prodavnice otvorene 24 sata na dan imaju brave i katance ?

???????????????????????????
- 21:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.10.2007.

tubi ili jutubi? (za sandra)

"...Odjednom Tragy sjedne u krevetu s nejasnim osjećajem o nekom vrtu pa bi htio promisliti: Kad je to bilo, jučer? I muči sebe: Prije godinu dana? I pomalo mu dođe do svijesti da je to bio san, samo san, dakle ništa. To mu ne da mira. -Kada su snovi? - upita se glasno. Pa ispripovjedi gospodinu von Kranzu, koji ga je posjetio u sumrak: Život je jako prostran a ipak u njemu ima posve malo stvari, tek svaku vječnost po jedna. Ono što plaši i umara jest prelaženje. Kao dijete bio sam jednom u Italiji. Ne znam mnogo o tome. Ali kad ondje idući poljem zapitate seljaka: "Koliko je još daleko od sela?" - "un' mezz' ora", reći će. A drugi će reći isto, i treći također, kao da su se dogovorili. Pa se ide cijeli dan i još se ne dođe u selo. Ali u snu sve je blizu. Ondje se ne bojimo. Mi smo zapravo stvoreni za san, mi uopće nemamo organe za život, nego smo ribe koje žele letjeti. Što nam je onda činiti?..."

R.M.R.: Ewald Tragy
- 22:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>